Djeca su poput spužvi, upijaju sve oko sebe sa sviješću koju mi rijetko primjećujemo. Iako možda mislimo da naši postupci i riječi prolaze nezapaženo, stvarnost je da djeca neprestano promatraju i uče od nas, često hvatajući suptilne znakove i ponašanja kojih čak ni mi možda nismo u potpunosti svjesni. Od naših reakcija u stresnim situacijama do načina na koji se odnosimo prema drugima, naša djeca oblikuju svoje razumijevanje svijeta kroz prizmu naših postupaka.
Naši osjećaji prema drugima
Iako vi to možda ne primjećujete, vaša djeca promatraju trenutke kada kolutate očima na partnera ili sarkastično komentirate baku i djeda. Klinička psihologinja Jazmine McCoy ističe da su djeca vrlo osjetljiva na slične neverbalne znakove i napetosti koje otkrivaju. Čak i ako su u drugoj prostoriji, mogu pokupiti negativne primjedbe ili kritike o ljudima u njihovim životima. McCoy savjetuje da pozitivno govorite o drugim odraslim osobama koje su prisutne u životu vašeg djeteta, jer im to pomaže da se osjećaju sigurno, povezano i manje tjeskobno.
Slika o tijelu
Registrirana dijetetičarka Alyssa Miller naglašava da su djeca svjesna kako odrasli neverbalnim znakovima govore o svom tijelu i o tijelu drugih. Primjećuju da izbjegavate ogledala, odbijate biti na fotografijama ili preskačete kupaći kostim na bazenu. Ova ponašanja šalju poruke o tome što je dobro" ili "loše na našem tijelu. Prema Milleru, čak i mala djeca uče gledati na svoje tijelo kroz nesigurnosti odraslih, perspektivu koju prirodno ne bi imali da je nisu pokupili.
Kontradiktorni ste - učite ih jedno, a radite drugo
Djeca često primjećuju nepovezanost između onoga što roditelji kažu da cijene i onoga što njihovi postupci sugeriraju. Klinička psihologinja Laura Markham naglašava da svom djetetu možete reći da je sport zabava i timski rad, ali ako je vaše prvo pitanje nakon utakmice "Tko je pobijedio?", shvatit će da je pobjeda, a ne igra, ono što vam je zapravo važno. Djeca razvijaju svoje sustave vrijednosti na temelju onoga što promatraju, stoga je ključno dosljedno modelirati načela koja želite da prihvate.
Samosuosjećanje i pogreške
Način na koji se nosite s vlastitim pogreškama može naučiti dijete puno o suosjećanju prema sebi. Miller primjećuje da djeca često odražavaju blagost ili nedostatak iste koju odrasli pokazuju. Ako ste strogi prema sebi kada pogriješite, vaše bi dijete moglo naučiti isto, odnosno biti pretjerano kritično prema sebi. S druge strane, ako priznate svoje pogreške i krenete naprijed s ljubaznošću, podučavate otpornost i sposobnost učenja iz pogrešaka.
Vaš odnos s hranom
Djeca obraćaju pažnju na to kako pristupate hrani, kaže Miller. Komentari poput "Ti su kolačići opasni!" ili označavanje hrane kao dobre ili loše ne prolaze nezapaženo. Ove naizgled bezazlene primjedbe mogu oblikovati djetetov odnos prema hrani, što potencijalno dovodi do nezdravih prehrambenih navika. Držanje uravnoteženog vlastitog pristupa prehrani može pomoći i vašoj djeci u razvijanju zdravog i pozitivnog stava prema hrani.
Kako govorite o svom djetetu
Još jedna od situacija za koju mislite da vaše dijete neće ni okrznuti, mogal bi rezultirati suprotnim efektom. Dobar primjer je šala na račun vlastitog djeteta u njegovoj prisutnosti. To može biti prepričavanje događaja drugoj odrasloj osobi, poput nekog od djetetovih posljednjih tantruma ili loše stvari što je napravilo misleći da dijete nije u potpunosti svjesno. Međutim, McCoy upozorava da djeca često upijaju ove komentare i to na negativan način što može naštetiti njihovom samopoštovanju i narušiti njihov odnos s vama. Umjesto toga, usredotočite se na to što pričate drugome i je li dijete prisutno. Pričajte o tome što je dijete naučilo iz određene situacije i kako ste zajednički došli rješenja jer mogućnosti da vas dijete sluša iz nekog kutka stana su, velike.