Podrazumijeva se da će odrasle osobe obaviti sve što treba u kući, no kad je riječ o dodjeljivanju nekih kućanskih poslova djeci, mišljenja roditelja su podijeljena

 SHUTTERSTOCK
korisni savjeti

Da, djeca trebaju pomagati u obavljanju kućanskih poslova

Pomoć u obavljanju kućanskih poslova možete vrlo lako pretvoriti u zabavnu igru za dijete, važno je samo da zadatke prilagodite njegovoj dobi i sposobnostima te da ih popratite osmijehom, glazbom i dobrom atmosferom, a ne prigovorima i prijetnjama

Svaki dan ista priča: treba pospremiti kuću, oprati rublje, osušiti, izglačati, pripremiti večeru i ručak za sutradan... Sve obavljamo u žurbi i najčešće nemamo dovoljno vremena da se, uza sve te svakodnevne poslove, posvetimo djetetu koje se dosađuje i neprestano vas slijedi po kući tražeći da se igrate s njim. No, uz malo domišljatosti, dobre volje i strpljenja jednim udarcem možete ubiti dvije muhe te udovoljiti djetetovoj potrebi za igrom i istodobno obaviti sve ili barem dio poslova, i to u kraćem vremenu i dobrom raspoloženju. Kako? Tako da u obavljanje kućanskih poslova uključite djecu, ali na način koji će njima biti privlačan i zabavan, a ne da zbog oštrog tona i prijetnji kaznama u startu kućanske poslove pretvorite u omraženu aktivnost.

Uključivanje djece u kućanske poslove je sa psihološkog aspekta vrlo važno za njihov razvoj, tvrde stručnjaci, a korisno je i kao nužna karika u odgojnom procesu. Naime, pomažući roditeljima u spremanju i čišćenju, dijete će se osjećati korisnim i "odraslim", naučit će sudjelovati u svim aspektima obiteljskog života i razviti osjećaj odgovornosti. Činjenica da i ono može pridonijeti funkcioniranju kućanstva pružit će mu osjećaj da je važan član obitelji i ojačati njegovo samopouzdanje. Osim toga, kad dođe u buntovne godine, imat ćete manje muke s natjeravanjem tinejdžera da dade svoj doprinos kući je će dotad već steći naviku da posprema za sobom i sudjeluje u obavljanju kućanskih poslova.


Sluškinja, dvije princeze i kraljević

Podrazumijeva se da će odrasle osobe obaviti sve što treba u kući, no kad je riječ o dodjeljivanju nekih kućanskih poslova djeci, mišljenja roditelja su podijeljena. Mnogi roditelji žele djeci produžiti period bezbrižnog djetinjstva koliko god je to moguće, često uz parolu "naradit će se ionako u životu", a ima ih i koji djecu doživljavaju kao nedovoljno sposobnu za takve zadatke ili barem za njihovo savršeno i brzo obavljanje pa radije sve obavljaju sami "onako kako treba". Ja sam imala kombinaciju ta dva pristupa - htjela sam ih poštedjeti poslova kojih će u životu ionako imati preko glave, a i nekako sam mislila da ću najbolje i najbrže sve to obaviti sama. I to je bila dvostruka pogreška, što sam shvatila vrlo brzo. Kad mi se dogodilo da su mi djeca u nekoliko navrata rekla rečenice poput: "Hajde, mama, pokupi to!" ili "Mama, nisi ovo dobro počistila!" ili "Zašto je ovdje sve tako razbacano i neuredno?", shvatila sam da je jedino što sam im omogućila to da se osjećaju kao kraljević i princeze te da mene doživljavaju kao sluškinju koji će sve pospremiti, počistiti, urediti i biti ukorena ako to ne bude dovoljno brzo ili dobro. Nakon što mi je kroz uši izašla sva para koja bi se u meni nakupila nakon takvih izjava i nakon što sam progutala sve ljutite komentare koji su mi došli navrh jezika, shvatila sam da je vrijeme da nešto poduzmem želim li ih naučiti da jednog dana budu samodostatni, da se znaju brinuti o sebi i prostoru u kojem žive te da ne očekuju od drugih da umjesto njih obavljaju poslove koje trebaju obaviti sami - ili zajednički ako dijele prostor s nekim drugim.

image
SHUTTERSTOCK

Radne akcije mogu biti zabavne

Uostalom, blizanke su već s dvije godine u vrtiću znale kamo nakon obroka trebaju odnijeti svoje tanjure, kamo baciti prljave slinčeke i slično, čak su se zbog toga osjećale vrlo "odraslo" i važno. Jan je u vrtić krenuo stariji, ali je i on začas pohvatao sva pravila koja se tiču toga da za sobom posprema. Naravno, kad sam pokušala s istim načinom kod kuće, odmah sam naišla na otpor jer od mene nisu očekivali da im dajem zadatke, nego da ih obavljam. Nisu me uopće doživljavali dok god sam govorila "morate ovo ili ono", ali kad god bih sama počela nešto spremati i onda pitala "Tko će mi pomoći, baš se osjećam loše?", odmah bi svi troje skočili i napravili sve što treba. Morala sam biti lukava pa bih, kad bi netko od njih došao s molbom "Mama, idemo crtati ili igrati Čovječe, ne ljuti se", rekla da bih voljela, ali ne stignem jer moram pospremiti lego kocke, bebe ili vlakić koji su ostavili nasred sobe. I onda bi sve bilo pospremljeno u roku keks, ali sve se to i dalje zapravo svodilo samo na sitne zadatke poput spremanja igračaka. A onda sam prošlo ljeto, kad sam ostala s njima doma i shvatila da stan nije pošteno i temeljito pospremljen već mjesecima i da s njih troje pod nogama ni tada neću uspjeti napraviti reda, neplanirano bubnula: "E sada ćemo svaki dan zajedno pospremati i čistiti po jednu prostoriju". Kuhinja, za koju bi mi inače trebalo tri dana po nekoliko sati, bila je gotova za sat i pol. Djeca su nosila stvari s polica i iz ormarića na tatamije koje sam stavila na pod i to im je bilo super zabavno, Jan je usisao ladice i ormariće, ja sam ih onda oprala, a cure su već trčale noseći natrag stvari. Nakon toga smo svi zajedno otišli na zasluženi sladoled, a sutradan smo prešli na dnevnu sobu: vadili su knjige s polica i stavljali na pod, Jan je usisavao, ja sam prala pod, a cure su brisale prašinu s polica i onda su sve stvari u sekundi vratili natrag. I opet smo se počastili i tako smo do kraja tjedna riješili cijeli stan, a ja sam se pitala gdje mi je bila pamet ranije. Pustili smo si muziku, zezali smo se i bili veseli, spremanje je prošlo u dobrom raspoloženju i bez moljakanja i nagovaranja, a ja sam olabavila kriterije (zapravo već odavno) i nisam inzistirala na savršenstvu izvedbe, već sam ih cijelo vrijeme hvalila i divila se kako to dobro rade. I zapravo bila sam stvarno iznenađena koliko su bili angažirani, koliko su se trudili i na kraju bili ponosni i zadovoljni. Ne želim reći da takve akcije treba provoditi svaki mjesec, ali to je samo primjer koliko mala djeca zapravo mogu biti veliki pomagači.


"Mama, Lea je koru od banane bacila u komunalno"

Postoji niz savjeta koje sam čitala i mnoge od njih primijenila o tome koji su zadaci prikladni za koju dob, ali tu je najbolje da sami procijenite svoje dijete. Moji svi troje obožavaju usisavati mada su, prema napucima stručnjaka, cure premale za to. Janu je pranje dosadno pa sam curama dala da peru plastične posude i pribor za jelo jer u tome uživaju, dok je on radije meo balkon i hodnik. Lea je mirna i pedantna pa uživa u razvrstavanju pribora za jelo ili vješanju rublja, a Neli živa i skakutava pa sam njoj dala da donosi i odnosi stvari, maše s "praškom" brišući prašinu i slično. S obaveznim razdvajanjem otpada otkrila sam i novo područje u kojem klinci uživaju: njima je pravi izazov pogađati što ide u koju boju vrećice i jako vole razvrstavati. Došlo je dotle da su se počeli i tužakati oko razvrstavanja pa Jan prijavljuje: "Mama, Lea je koru od banane bacila u komunalno" ili mene Lea uhvati u prekršaju "Aha, mama, bacila si papir u smeđu vrećicu". Za manju djecu, poput mojih 4-godišnjih blizanki, zabavno je, a meni od velike pomoći da im date posudice i kutijice od potrošenog jogurta, namaza i slično da ih operu prije nego što ćete ih baciti. One se zabave, ne mogu ništa potrgati ni uništiti, a ja uštedim vrijeme. Evo još savjeta koji bi vam mogli pomoći da bezbolno i u dobrom raspoloženju naviknete djecu na sudjelovanju u kućanskim poslovima.


3-5 GODINA

U dobi od tri godine dijete već ima razvijen osjećaj za prostor i zna gdje što stoji, barem kad je riječ o njegovim stvarima, te ga u toj dobi već možete početi učiti da održava red među svojim igračkama i da ih nakon igre vraća na mjesto. Kada to savlada, možete polako proširiti njegova mala zaduženja i na ostatak stambenog prostora: primjerice, možete ga naučiti da svoje cipele odloži u ormarić ili da svoju odjeću, kad je svuče, odnese u košaru za prljavo rublje. Kad dođete iz kupovine, možete zajedno raspakirati kupljene stvari: vi odlažite krupnije i lomljive stvari te one stvari koje treba spremiti u ormare i na police izvan djetetova dosega, a djetetu prepustite sitnice, poput spremanja namaza, jogurta, maslaca i sličnih namirnica u hladnjak. Pritom mu objasnite da svaka stvar u kuhinji ima točno određeno mjesto i pokušajte se poigrati s njim tražeći ga da pogodi gdje što stoji: na taj način pražnjenje vrećica i spremanje stvari na njihovo mjesto nakon kupovine možete pretvoriti u zabavnu igru za dijete. Prostiranje stola (stavljanje stolnjaka, podmetača, salveta i pribora za jelo), kao i brisanje opranog suđa također su poslovi koje je dijete te dobi u stanju obaviti, a pritom će uživati što je u vašem društvu i što vam pomaže. Naravno, i tu je potrebno malo zdravog razuma: porculanski servis, staklene čaše i slične osjetljive predmete obrišite ili odnesite na stol sami jer od trogodišnjeg djeteta ne možete očekivati da bude pažljivo i spretno poput vas. Stoga, kako biste izbjegli štetu (za koju biste u tom slučaju sami bili krivi zbog vlastite pogrešne procjene), uvijek odvažite što možete povjeriti djetetu, a čemu još nije doraslo.


5-8 GODINA

Malo starijoj djeci, onoj između pet i osam godina, ostavite da i dalje obavljaju naučene poslove kako bi se usavršila u njima i stekla naviku da ih obavljaju, ali i prijeđite na sljedeći korak: razvijanje osjećaja odgovornosti. To je najbolje učiniti zadajući djetetu mala zaduženja, odnosno sektore za koje će ono biti odgovorno.

Na primjer, zadužite ga za spremanje njegova ormara s odjećom, držanje reda na radnom stolu ili pak sortiranje plastičnih boca i limenki u zasebne vreće. Pritom je najvažnije da budete vrlo precizni i jasni kad mu objašnjavate što je točno njegovo zaduženje i što se očekuje od njega, jer ono što se vama podrazumijeva, njemu možda neće ni pasti napamet. I, naravno, nikada nemojte zaboraviti pohvaliti dijete kad se trudi obaviti svoj zadatak i dati svoj doprinos kući, čak i ako to nije učinjeno savršeno ili onako kako ste vi zamislili. Još jedno područje u kojem možete pronaći niz zabavnih zaduženja je kuhinja, jer se djeca te dobi obožavaju motati po kuhinji dok majka ili otac kuhaju. Dakle, iskoristite to da ih pretvorite u male pomoćne kuhare pa im prepustite da mute jaja, da maslacem namažu lim za pečenje, vade grašak ili grah iz mahuna i slične lagane zadatke.


8-10 GODINA

To je dob u kojoj dijete treba naučiti biti odgovorno i samo voditi brigu o svojim stvarima. Primjerice, može si samo pripremiti stvari za školu, uzimati odjeću iz ormara i spremati je, očistiti svoje cipele, obrisati prašinu u svojoj sobi i slično. U toj dobi vrijeme je i da dijete naučite da temeljito obavlja sve poslove, ali i da ga polako pripremite za složenije zadatke. To možete započeti time da ga samog pošaljete po neku sitnicu u trgovinu, da opere svoj tanjur nakon jela, da si napravi doručak i slično.

image
SHUTTERSTOCK

Nekoliko korisnih savjeta

Ograničite vrijeme

Ako ne želite da obavljanje određenog posla potraje cijeli dan (jer mala djeca nemaju razvijen osjećaj za vrijeme poput odraslih ljudi), odredite vremenski rok i postavite mu to kao izazov: primjerice da obavi posao prije nego što zazvoni sat, za vrijeme trajanja CD-a s glazbom koja mu se sviđa ili do početka njegova omiljenog crtića ili dječje emisije na televiziji.

Ne popravljajte

Nikada nemojte naknadno popravljati nešto što je dijete obavilo na svoj način, ili barem nemojte to činiti u njegovoj prisutnosti: prije nego što mu date zadatak, dobro razmislite je li u skladu s njegovim sposobnostima, a zatim mu detaljno objasnite što treba učiniti i pokažite kako ili to za prvi put učinite zajedno s njim. Ako ipak pogriješi, prste k sebi! Naknadno popravljanje je demotivirajuće, loše za djetetovo samopouzdanje i stvara kod njega otpor prema poslu koji treba obaviti. Radije mu, kad mu sljedeći put zadate isti zadatak, kažite da ste prije zaboravili nešto spomenuti te mu još jednom objasnite što želite, s naglaskom na onaj dio u kojem je prošli put pogriješilo.

Unesite malo zabave

Imate li dvoje ili više djece, dajte im zaduženja naizmjence ili organizirajte zabavni izbor zadataka koje valja obaviti: na primjer, na zasebne papiriće napišite sve poslove koje moraju obaviti, stavite ih u zdjelu, a zatim dajte djeci da ih naizmjence izvlače. Želite li izbor učiniti ležernijim i još zabavnijim, pobrinite se da se među papirićima s nazivima poslova nađu i oni na kojima će pisati "pojedi čokoladicu", "otpjevaj omiljenu pjesmicu", "popij sok" i slično.

Budite dosljedni

Ne budete li inzistirali da se dodijeljeni poslovi obavljaju redovito (pa ćete kad ste u žurbi ili neraspoloženi radije sve obaviti sami), djeca ih neće doživljavati kao nešto što se mora obaviti i što je dio svakodnevnog života, već će ih, ovisno o raspoloženju, pokušati izbjeći ili će očekivati da ih obavi netko drugi umjesto njih.

Kućanski poslovi ne smiju biti kazna

Nikada ne koristite obavljanje kućanskih poslova kao kaznu ako je dijete učinilo nešto loše ili se ružno ponašalo. Ono što želite naučiti dijete jest da su kućanski poslovi odgovornost i zadaci koji se moraju obaviti neovisno o dobrom ili lošem ponašanju.

Učenje starije djece složenijim poslovima podijelite na faze

Nemojte četrnaestogodišnjaku pokušavati odjednom objasniti kako se pere rublje u perilici, već ga prvo naučite kako se rublje sortira, zatim kako se uključuje perilica, kako se odabire program te na kraju kako se rublje vadi i vješa za sušenje.

Molim i hvala su obavezni

Ne zaboravite reći molim i hvala kad tražite od djeteta da vam pomogne te nakon što obavi svoje zadatke!


Novac kao nagrada? Ne, ne i ne!

Većina stručnjaka slaže se da za obavljanje kućanskih poslova djecu ne treba nagrađivati, a naročito davati im novac. Obavljanje kućanskih poslova je odgovornost koju će imati cijelog života i za koju ih nitko neće plaćati i poanta je u tome da ih nauče obaviti kako bi u budućnosti bili samodostatni i znali se brinuti o sebi i svom domu. To je učenje odgovornog ponašanja. Naravno, djeca trebaju naučiti da se novac zarađuje, kao i kako njime pametno raspolagati, ali obavljanje kućanskih poslova koji se ionako moraju obaviti nije prilika za takve lekcije. Postoji jedna iznimka: za stariju djecu, odnosno tinejdžere koji su već savladali obavljanje kućanskih poslova i odgovorni su te svoj dio obavljaju redovito i bez problema, novac ili dodatak na džeparac može biti dobra motivacija da obave neke dodatne poslove (izvan onih svojih uobičajenih). Takve zadatke im ponudite, no neka sami odluče žele li ih prihvatiti ili ne, a suma koju nudite neka bude simbolična.

Linker
16. srpanj 2024 16:24