Kad se 25-godišnji Leo Jurešić pojavio u MasterChefu, osvojio je publiku iskrenošću, humorom i ljubavlju prema kulinarstvu koja se osjetila u svakom kadru. Tada je malo tko znao da iza njegova osmijeha stoji svakodnevna borba – ona s dijabetesom tipa 1, bolešću s kojom živi od svoje desete godine. No, ona ga nije usporila, dapače, Leo je završio fakultet poslovne ekonomije u Rijeci, radio u Barceloni, pohađao brojne kulinarske tečajeve i... kuha svoj najveći san – otvaranje vlastite slastičarnice.
- Zvuči možda kontradiktorno da netko tko ima dijabetes otvara slastičarnicu, međutim, mene ta činjenica samo dodatno motivira - smije se. - Ako ja mogu stvarati kolače i živjeti s dijabetesom, doista je sve moguće.
Upornost i znatiželja kao gorivo za uspjeh
Leo se u MasterChef prijavio slučajno.
- Prijavila me prijateljica! Nisam se ni pripremao, nisam mislio da će to biti toliko gledano - prisjeća se.
No, emisija mu je otvorila vrata u svijet profesionalne gastronomije. Nakon showa, Leo je počeo graditi karijeru u kulinarstvu.
- Bio sam na više stažiranja, pa i kod Ferrana i Alberta Adrije, to su dvojica braće chefova u Barceloni, pohađao sam razne tečajeve. To iskustvo mi je otvorilo oči – vidio sam koliko se može napraviti ako si dovoljno uporan i znatiželjan.
Danas radi privatne i sponzorske evente, stalno eksperimentira s novim okusima i – polako, ali sigurno – priprema otvaranje vlastite slastičarnice.
- Plan je da bude otvorena u Zagrebu i htio bih da bude što prije, ali ne želim žuriti. Želim da sve bude baš onako kako sam zamislio, s dušom - kaže.
Ne poznajem život bez dijabetesa
Leo je saznao da ima dijabetes dok je bio u trećem razredu osnovne škole.
- Bio sam dijete i nisam to tada u potpunosti razumio. Danas mogu reći da ne znam kako je živjeti bez dijabetesa – to je jednostavno dio mene - kaže.
Dnevno si daje inzulin četiri do pet puta, koristi senzor za mjerenje glukoze čije vrijednosti gleda putem mobitela i, kako kaže, naučio je slušati svoje tijelo.
- Puno mi olakšava tehnologija, ali ništa ne može zamijeniti to da znaš osluškivati sebe. Ima dana kad šećer ‘divlja’, ali sve se može kontrolirati ako si miran i ako se ne opterećuješ.
Na pitanje koliko mu dijabetes otežava svakodnevicu, odgovara bez razmišljanja:
- Ne gledam to kao prepreku. To je moj suputnik, ali ne i ograničenje. Najvažnije je da si umjeren u svemu – u hrani, u stresu i u emocijama - pojašnjava vrlo mudro za svojih 25 godina.
Slastičarski virtuoz
Zanimljivo, Leo se specijalizirao upravo za slastice koje, priča nam, mnoge osobe s dijabetesom izbjegavaju.
- Da, svi me pitaju kako to ide zajedno – kolači i dijabetes? Istina je da se savršeno poklapaju, no u tome je izuzetno važno znati odabrati prave sastojke i imati mjeru, naravno.
Leo trenutačno radi na desertima koji su zdraviji, ali i dalje neodoljivi.
- Teško je zamijeniti pravi šećer, ali može se. Ključ je u prirodnim sladilima – fruktozi iz voća, određenom mlijeku i sirevima koji daju slatkoću, te u samim namirnicama. Ako koristite kvalitetne sastojke, ne treba vam rafinirani šećer.
A koji bi bio najbolji desert za osobe s dijabetesom?
- Domaća štrudla od jabuka, ali bez dodanog šećera. Ako su jabuke dovoljno slatke, to je čista poezija. Sad je na jesen upravo pravo vrijeme za takav jedan desert - otkriva nam kroz osmijeh Leo.
Hrana kao užitak i priroda za punjenje baterija
Leo inače ne konzumira gazirane sokove, ne jede bijeli kruh i pazi da sve bude u ravnoteži.
- Iskreno, sve jedem – samo s mjerom. Nema smisla zabranjivati si. Kad je stresan dan, šećer se ionako poremeti, pa nema pravila. Bitno je kako se postaviš - kaže i dodaje kako najviše voli slana jela i jednostavne okuse.
- Za sebe samog najčešće radim jaja na sto načina ili neku tortilju kad sam u žurbi. A kad se želim počastiti, dobra napuljska pizza je moj comfort food. Što jednostavnije, to bolje - otkriva.
Nakon MasterChefa i završetka fakulteta preselio se u Zagreb, gdje trenutačno živi na Gračanima, blizu Sljemena.
- Volim prirodu. Kad god mogu, pobjegnem do Maksimira ili Sljemena, samo da se ispušem. Zagreb mi je super, iako je bilo teško na početku jer sam došao sam. Sad sam se naviknuo - rekao je.
Na društvenim mrežama, na Instagramu, Leo redovito dijeli svoje kreacije, koje su upravo čarobne. Prati ga gotovo 60 tisuća ljudi koji ne mogu vjerovati što sve stvara. Kesten-pire koji izgleda kao pravi kesten – može! Zdjela limeta koje su zapravo slasni kolači? Može i to! A tek slatka lampa od čokolade... u nepresušnim kreacijama ovog istinskog virtuoza uživamo mnogi.
- To mi je postalo primarna nit vodilja – želim da ljudi preko Instagrama osjete što radim i da jednog dana sve te slike ‘preselim’ u moju slastičarnicu. Ljudi stalno pitaju kad će otvorenje i to mi daje vjetar u leđa.
Dijabetes me naučio strpljenju
Leo isto tako nastoji redovito trenirati te ističe kako je tjelesna aktivnost također neizostavna u kontroli dijabetesa.
- Tjelesna aktivnost mi je jako važna, ne samo zbog šećera nego i zbog glave. Kad treniram, osjećam se bolje, fokusiranije. To je moj ventil. Kaže da je disciplina važna, ali ne samo u kontroli dijabetesa. - Potrebna je u svemu – u kuhinji, u životu, u odnosima. Ali ako sve radiš iz ljubavi, onda to nije napor. Ja stvarno volim ono što radim i to me nosi - kaže i dodaje kako ništa nije nemoguće ako vjeruješ sebi.
Na pitanje što ga je dijabetes naučio, Leo nam odlučno odgovara – strpljenju.
- Ništa ne dolazi lako, međutim, ako imaš cilj, ako znaš što želiš i ako to radiš iz srca – sve je moguće.
U skladu s time je i njegova životna filozofija.
- Ne opterećujem se stvarima koje ne mogu promijeniti. U svijetu u kojem svi žele sve odmah, naučio sam da treba biti strpljiv. Kad vjeruješ sebi i ideš korak po korak, sve dođe - kaže nam.
Budite umjereni i hrabri
Ovaj hrabar i uporan mladić ima i poruku za sve koji se možda tek suočavaju s dijagnozom dijabetesa.
- Nemojte se bojati. Dijabetes nije kraj svijeta. Naučite slušati svoje tijelo, budite umjereni, ali i hrabri. Radite ono što volite. Ja radim slastice, i to kao osoba s dijabetesom, znači da stvarno možete sve.
Njegov osmijeh i entuzijazam dok nam govori ove riječi ne ostavljaju prostora sumnji.
U mjesecu smo svjesnosti o dijabetesu, koji je ove godine posvećen izazovima na radnom mjestu. Iako ih, vjerujemo, ima mnogo, primjer Lea Jurešića pokazuje da dijagnoza možda može otežati život, ali nikada ne smije definirati čovjeka. Jer ono što nas istinski određuje nisu prepreke, već snaga, strast i ljubav s kojom kročimo kroz život.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....