U jedno trenutku i vaše bi dijete moglo osjetiti nesigurnost zbog odvajanja od voljene osobe koja mu je godinama bila oslonac. Pomozite mu shvatiti da će sve biti dobro.
 Foto: iStock
Olakšajte im

Bliži li se i vašem mališanu rastanak od tete ili učiteljice, ovo trebate znati

Proces odrastanja i sazrijevanja uključuje stalnu promjenu, a pri prijelazu iz jedne faze u drugu djeca se suočavaju s gubitcima prijatelja ili odgajatelja koji su do sad bili uz njih. Vi im u tome možete i morate pomoći.

Iako ima nesretnih slučajeva kad i djeca i roditelji jedva čekaju ljeto da se "riješe" loših vrtićkih teta, učitelja ili razrednika, većinom je rastanak od osoba koje su se dan za danom brinule o našim mališanima tužan i stresan. Vjerojatno se još sjećate teške prilagodbe vašeg mališana na vrtić, a sad već tugujemo zbog odlaska iz njega.
Predškolarci odlaze u školske klupe i rastaju se od opuštenog vrtićkog života. Osnovnoškolci koji završavaju četvrti razred rastaju se od svojih učitelja, a osmaši odlaze u "ozbiljnu" srednju školu.
Djeci su sve to velike promjene koje im mi odrasli možemo olakšati i učiniti ugodnijima.

Prve velike promjene

Iako sam u osnovnu školu išla prije 30-ak godina još se sjećam kako sam pred kraj školske godine u 4. razredu svaku večer prije spavanja bila tužna jer se moram rastati od učiteljice koju sam voljela. To su jedni od prvih dječjih susreta s promjenama u životu i neminovnošću rastanaka.
Proces odrastanja i sazrijevanja uključuje stalnu promjenu, a pri prijelazu iz jedne faze u drugu djeca se suočavaju s gubitcima prijatelja ili odgajatelja koji su do sad bili uz njih.
Svim ljudima se tijekom života događa da nekoga ili nešto izgube, odnosno svi doživljamo gubitke. Neki ih tijekom života dožive više, neki manje. Bez obzira koliko smo ih doživjeli i koliko su bili jaki oni su uvijek teški i svakoj osobi treba vremena da ih preboli.

I uzbuđeni, ali i tužni

Djeca doživljavaju gubitak na drugačiji način od odraslih. Budući da su ovisnija o svojoj neposrednoj okolini, pogotovo odraslima koji o njima brinu, rastanak od njih povezan je s osjećajem nesigurnosti i bespomoćnosti.
Iako su uzbuđeni zbog novih izazova djeca gube osjećaj sigurnosti u poznatom okruženju. Kad je dijete opušteno, razgovarajte s njim o promjenama koje će se dogoditi. Recite mu da razumijete da mu je teško jer više neće uz njega biti njegove voljene tete ili učitelja. Navedite što će se sve promijeniti i kako će izgledati njegova iduća godina. Pričajte mu o zanimljivim stvarima koje će još naučiti i o brojnim zanimljivim ljudima koji će mu još proći kroz život.
Recite mu da imate povjerenja u njegovu sposobnost prilagodbe, ali da ste uvijek tu ako se osjeća tužno ili treba pomoć. Važno je da oproštaj od teta i učitelja bude svečan i pomognite djetetu da pokaže svoju ljubav na način koji želi. Većinom roditelji skupljaju novac za skupne poklone no, ponudite djetetu da samo izradi svoj sitni dar.

Foto: iStock
Dozvolite djeci da se od svoje tete ili učiteljice oproste kako ona to žele, bez obzira na to kako se vama to čini...

Nemojte podleći ovim roditeljskim predrasudama o dječjim rastancima s dragim osobama:


1. Dijete nije svjesno gubitka

Dijete je možda premalo da bi jasno verbaliziralo svoje osjećaje ili se možda nalazi u okolini u kojoj se ne osjeća sigurnim pokazati kako mu je. Međutim, djeca su uvijek svjesna da se nešto događa.

2. Bolje ne pričati o tome, samo će se rastužiti

Ovo je rečenica koju odrasli izgovaraju kako bi zapravo zaštitili sebe od razgovora s djetetom koje je tužno ili zabrinuto. Dječja tuga je teška odraslima jer u nama budi osjećaj bespomoćnosti. Važno je znati da je dijete tužno bez obzira na to razgovaramo li s njime ili ne. Ukoliko sa djetetom ne razgovaramo o tome, ostavljamo ga samoga s njegovim lošim osjećajima. Ako razgovaramo s djetetom pružamo mu ruku, te dajemo osjećaj sigurnosti i podrške.

3. Sve je dobro jer se dijete ne žali

Različita djeca mogu različito reagirati u situacijama gubitka i stresa. Iako najčešće pokazuju tugu, podjednako je moguće da dijete bude ljuto, agresivno ili da jednostavno ne želi prihvatiti situaciju. Moguće je i da djetetu treba više vremena ili ne želi opteretiti odrasle pa se ponaša kao da se ništa nije dogodilo.

4. Najbolje je da zaboravi osobu koju više neće viđati

Pomislite kako bi vam bilo da netko do vas očekuje da zaboravite svoju dragu osobu - zvuči nemoguće, zar ne? Isto se tako osjeća dijete od kojeg očekujemo da zaboravi gubitak. Dijete se doduše može ponašati kao da je zaboravilo kako bi ispunilo očekivanja odraslih oko sebe, ali to ne znači da je zaboravilo. To samo znači da je samo sa svojom tugom.


Vaše mišljenje nam je važno!

Ako ste i vi bili u sličnoj situaciji ili ste kojim slučajem to uspjeli bezbolno riješiti, podijelite svoj "recept" s nama. Netko bi vam mogao biti jako zahvalan.

Linker
13. studeni 2024 07:08