Od kada je čovjeka i svijeta, jede se voće. I od kada je čovjeka i svijeta naš organizam prepoznaje fruktozu.
 Getty Images
zdravlje

Nije svaki šećer u hrani jednak, vrijeme je da naučimo neke bitne razlike

Ako ste razmišljali o izbacivanju voća iz prehrane, nadam se da će vas ovaj tekst odvratiti od tog bespotrebnog nauma

Svako malo me susjedi, prijatelji, rodbina ili ljudi u mome busu pitaju za komentar onoga što su negdje načuli ili pročitali o hrani.

Zadnje što sam tako imala čast komentirati je kako 'naše tijelo ne prepoznaje fruktozu. Čak i kada popijemo par litara soka, ono to ne registrira kao veliki unos energije.' Nadalje 'voće sadrži mnogo fruktoze koja dovodi do masne jetre.'

'Rekla je to nutricionistkinja', kaže mi na kraju prijateljica. Valjda sama činjenica da nešto kaže 'nutricionistkinja' spomenutoj poluistini daje na težini i važnosti.

A svašta.


Voće je kvalitetna namirnica

Voće prirodno sadrži provitamine, vitamine, mineralne tvari, vlakna, antioksidanse; karotenoide, vitamin C, kalij, hemicelulozu, antocijanine… Primamljiv slatki okus mu daju prirodno prisutni šećeri; fruktoza, glukoza i saharoza.

Od kada je čovjeka i svijeta, jede se voće. I od kada je čovjeka i svijeta naš organizam prepoznaje fruktozu. Pa zar bi prvi ljudi sakupljali plodove divljih voćaka da od njih nisu imali koristi? Od probavljivih ugljikohidrata kao što su glukoza i fruktoza iz voća, laktoza iz mlijeka, škrob iz pšenice i krumpira … dobivamo energiju. Tu energiju koristimo za rad mozga, mišića, bubrega … za disanje, za stvaranje novih stanica i milijune različitih procesa koji se svakodnevno događaju u našem tijelu.

Jedan gram fruktoze ili glukoze ili škroba daje 4 kcal. Da nam fruktoza nije izvor energije ne znam gdje se izučava. Na ozbiljnom fakultetu sigurno ne.


Malo biologije

Nakon što pojedemo voće ono se probavlja. Iz njega se oslobađaju glukoza i fruktoza. Iz crijeva ovi šećeri krvlju dospijevaju u jetru. Slikovito rečeno, u slučaju da smo aktivni i našim mišićima treba energija, glukoza odlazi u ruke i noge. Fruktoza se u jetri prevodi u glukozu, pa u slučaju da i dalje postoji potreba za energijom u aktivnim mišićima, novonastala glukoza krvlju odlazi k njima.


Svakodnevna potreba

No neću više dužiti s pričom. Voće je potrebno jesti svakodnevno. Pojesti dva, tri komada krupnijeg voća kao što su banana, jabuka i kivi ili 2, 3 male zdjelice bobičastog voća poput kupina ili trešanja u danu sasvim je dovoljno. Naravno, izrazito aktivni sportaši će pojesti više. Dvije banane nakon treninga smažu k'o od šale.


Neumjerenost dolazi na naplatu

Nema sumnje da ćemo se nakon nekog vremena udebljati ako u danu, umjesto 2, 3 komada pojedemo 2, 3 kilograma voća. I još k tome samo sjedimo. Ne treba završiti pet fakulteta za znati kako će 'vaga podivljati' jedemo li više nego možemo potrošiti. Neumjerenost u jelu i piću osim debljine, potencira još pojavu neosjetljivosti stanica na inzulin, šećernu bolest, povišenu koncentraciju masnoća u krvi, masnu jetru i što još sve ne.


Šećer u svježem siru?

'Ali u svježem siru ima šećera! U 100 g krem sira ima 1 kockica šećera!', prosvijetli me dalje svojom pouzdanom literaturom prijateljica. Istina, je da u svježem siru i u krem siru ima šećera tj. ugljikohidrata. No nitko u njih nije dodao pa potom dobro izmiješao kockice šećera.

U mlijeku, krem siru, svježem siru… je prirodno prisutan mliječni šećer imena laktoza (spomenula sam to ranije.) Što se sastava tiče na čašici svježeg sira kojeg ja trenutno imam kući piše da sadrži mlijeko, mljekarsku kulturu i sirilo. Nema tu dodanog šećera. Što se prisutnosti hranjivih tvari tiče, deklaracija kaže da moj sir u 100 g sadrži 2.9 g ugljikohidrata, od čega su sve šećeri. Ponavljam, ne radi se o dodanom šećeru, nego o prirodno prisutnom mliječnom šećeru - laktozi.

I mlijeko dojilja je slatkasto jer prirodno sadrži laktozu. No, sigurno niste vidjeli debelo dijete od 2 ili 3 mjeseca koje se hrani majčinim mlijekom. Malo dijete stane sa sisanjem kada je sito. Ne prejeda se.

Dakle, nije problem u umjerenom konzumiranju ni voća ni svježeg sira. Problem je kada kaotično trpamo u sebe sve i svašta bez ikakvog reda. Problem je kada svoju prehranu temeljimo na gotovoj hrani.

Primjer je voćni jogurt. Nije svaki voćni jogurt isti.

Evo usporedbe. Izmiksamo li sami obični jogurt i jagode, dobijemo vrhunsku poslasticu. S druge strane gotovi voćni jogurt okusa jagode obiluje dodanim šećerima, aromama, zgušnjivačima i ostalim aditivima. Samih jagoda je u tragovima. Mislim da je jasno; nisu svi izvori šećera jednaki. Jedno je kada govorimo o voću kao prirodnim izvorima šećera u voćnom jogurtu kojeg sami napravimo 'kao za sebe', a sasvim je drugo kada govorimo o bijelom šećeru u kupovnom voćnom jogurtu.

Jednako tako govoriti o kockicama šećera u grožđicama, suhim jabukama ili suhim smokvama je van svake pameti. Radi se opet o prirodno prisutnom šećeru. Isto tako, nema smisla raspravljati o šećeru u tjestenini. Nije tjestenina slatka. Radi se o škrobu (složenom ugljikohidratu tj. složenom šećeru) koji se prirodno nalazi u brašnu od kojeg se izrađuje tjestenina.

Ako ste razmišljali o izbacivanju voća iz prehrane, nadam se da vas je ovaj tekst odvratio od tog bespotrebnog nauma. Ako ni zbog čega drugog, sada nam je voće potrebno za jačanje imuniteta.

Ja ga se nipošto neću odreći. Čim napišem ovaj tekst, bacam se na kuhanje ručka. A dok se on kuha, drmnut ću jednu naranču.

Vjerujem se da sam i vama dala ideju što dobroga i kvalitetnoga pojesti prije ručka kada osjetite onu svima nam dobro poznatu nesnosnu glad. :)

Dobar tek.



Što ja inače jedem možete vidjeti na mome profilu EatToSlim.

Linker
16. studeni 2024 19:58