Uzgaja se kao povrtna i kao začinska biljka, svi se njegovi dijelovi mogu iskoristiti, primjenjuje se na brojne načine u kuhinji i narodnoj medicini, a ima i brojna imena: anason, divlja mirodija, janež, rezen, morač, štrbac, slatki aniš, no najpoznatiji je kao koromač, odnosno komorač. Divlji, "pravi" koromač (Foeniculum vulgare var. vulgare) pripada onim biljkama koje su kroz stoljeća zadržale status posebnog čovjekova saveznika. Smatra se da potječe sa Sredozemlja, pa je bio nadohvat ruke starim Grcima i Rimljanima koji su otkrili da im daje snagu, jasnoću i hrabrost. Danas ga znanost opisuje kao nutritivno vrijedno povrće i začin, a etnobotaničari i travari kao biljku koja spaja hranu, ljekovitost i ritual.
Jedan od onih koji tu biljku poznaju i iznutra i izvana je Anton Rudan, kuhar, stručnjak za preživljavanje u prirodi i odličan poznavatelj bilja. O koromaču govori s puno žara.
- Koromač je prava mala superzvijezda među biljkama. Odlično su ga poznavali još u antici, pa ako su ga gladijatori žvakali prije borbi kako bi bili jači i borbeniji, mislim da to znači da i danas može biti odličan pomagač kada želiš preživjeti neki težak dan - kaže Rudan, poznat i kao "lovac na bilje".
Probava je njegovo područje
Znanstveni podaci govore da jedna sirova lukovica koromača sadrži 72,8 kalorija, gotovo tri grama proteina, 17 grama ugljikohidrata i više od sedam grama vlakana. Pored toga, bogata je kalijem, natrijem, fosforom i kalcijem - mineralima koji su ključni za rad srca, živčanog sustava i kostiju. No, ova je biljka puno više od tablice vrijednosti. Njezina vlakna, antioksidansi i eterična ulja pokazuju učinke na zdravlje srca, probavu, hormone i dišni sustav. Anton Rudan naglašava da je upravo probava kraljevsko područje koromača.
- Najpoznatiji je po učinku na probavu. Njegova eterična ulja opuštaju crijeva, smiruju grčeve, nadutost i plinove. Čaj od koromača stoljećima pomaže kod žgaravice, mučnine, pa i kod kolika kod beba. Da, odličan je čak i za one najmanje koji vjerojatno nisu baš oduševljeni njime kao hranom. Pomaže i kod kašlja, bronhitisa i astme, otvara dišne puteve i čisti dah, tako da možeš udahnuti punim plućima i osjećati se kao da si upravo izašao iz šume pored rijeke - nadahnuto opisuje Rudan.
I znanost potvrđuje povoljna djelovanja koromača na probavu. Neke su studije pokazale da može ublažiti nadutost, ubrzati pražnjenje želuca i djelovati protuupalno u crijevima. U Indiji ga, dodaje Rudan, koriste gotovo svakodnevno.
- Oni ga rado uzimaju poslije jela jer čisti probavu i dah, pa zahvaljujući tome sve što pojedeš, čak i teška hrana, prolazi bez drame. U Indiji ga baš puno koriste na dnevnoj bazi u raznim jelima. Smatraju ga satvičnom hranom, a to znači da umiruje um i tijelo.
Hormonska ravnoteža
Koromač je poznat i po tome što sadrži fitoestrogene, biljne spojeve koji mogu oponašati djelovanje hormona estrogena u tijelu. Anton Rudan to objašnjava vrlo slikovito:
- Za ženski organizam, koromač je poput doktora koji kaže: ‘Opusti se, sve će biti u redu, ja sam tu‘. Fitoestrogeni ublažavaju menstrualne bolove, PMS, simptome menopauze, a pomaže i dojiljama da mlijeko teče bez stresa. Ne treba zaboraviti na lagani diuretski efekt - pomaže bubrezima i detoksikaciji, pa pomaže i kod otečenosti.
Znanstvene studije potvrđuju da komorač može biti koristan kod menstrualnih tegoba. No, takvo njegovo djelovanje još nije dovoljno dobro proučeno te se naglašava potreba za dodatnim istraživanjima.
Rudan podsjeća na još jednu dimenziju, a to je djelovanje na oči i na kožu, a time i na bolji izgled. Oblozi od komorača, ističe, smiruju upale i umor očiju, a koža zahvaljuje ovoj biljci na obilju antioksidansa i protuupalnim svojstvima. Ukratko, dodaje, koromač pomaže da tijelo bude sretno, čisto i funkcionalno.
Suvremena medicina svrstava koromač u kategoriju funkcionalne hrane, no tradicionalne kulture davale su mu širi smisao. Povezivale su ga i s duhovnošću.
- U šamanskim tradicijama koristio se kao zaštitni začin i pročistač prostora. Šamani su vjerovali da njegova aroma otvara energetske kanale i pomaže u komunikaciji s duhovnim svijetom, osobito prilikom rituala iscjeljenja. Listovi i sjemenke često su se palili kao dimni talisman koji tjeraju negativnu energiju i privlače snagu prirode. U Hrvatskoj, i među slavenskim tradicijama općenito, koromač je bio poznat kao zaštitna biljka i čuvar kuće. Ljudi su ga držali uz kuću ili u kuhinji, vjerujući da štiti od zlih duhova i bolesti. Sjemenke su se dodavale jelima ne samo zbog okusa i pozitivnog učinka na probavu, nego i kao mala čarolija - za bolje zdravlje i više snage - objašnjava naš sugovornik.
Divlji i kultivirani
Uz divlji koromač, postoje i slatki ili začinski te gomoljasti ili povrtni koromač. Divlji raste samoniklo, uz more i puteve, aromatičan je i snažan, dok onaj kultivirani ima mesnate stabljike i blaži okus.
- Onaj divlji je poput avanturista u prirodi, često sam ga sretao dok sam snimao za televiziju, dok je kultivirani koromač više prijatelj koji je praktičan i pouzdan u kuhinji. Osobno obožavam divlji i kad radim juhu, stavim puno koromača s malo vode i ostalog povrća, umjesto obrnuto, kako je uobičajeno. Istina, nisu svi oduševljeni takvom juhom, ali efekt na tijelo i svijest je odličan - otkriva nam poznavatelj bilja.
Kako ga pripremiti
Istina je da nekima okus koromača može biti preintenzivan, no i to se može riješiti. Okus se može ublažiti kratkim pečenjem na maslinovu ulju ili kombiniranjem s krumpirom i mrkvom, dok će mu nekoliko kapi limuna ili malo meda izbalansirati slatkoću i učiniti ga ukusnijim. S obzirom na to da se odlično slaže i s citrusnim voćem, može se kombinirati s narančom ili grejpom u laganim, osvježavajućim salatama. Za ljubitelje čaja, sjemenke komorača od kojih se priprema daju blagu, slatkasto-začinsku notu i okus koji se može obogatiti dodatkom mente ili kamilice za smirujući učinak.
Svi se dijelovi koromača upotrebljavaju u kuhinji, no ne beru se svi istovremeno. Berba je za Antona Rudana poseban doživljaj o kojem kaže:
- Berba je prava mala ceremonija. Listove i stabljike bereš dok su mladi, gomolj kad sazri, a sjemenke u kasno ljeto. Najbolje je to raditi po sunčanom danu, ujutro i pritom se okrenuti prema istoku - da uhvatiš kapljicu sunca i malo dobre energije. I nemoj zaboraviti reći biljci ‘hvala‘. Ona to osjeti, a i priroda tebi zahvaljuje tako što ti je podarila vrhunsku hranu i lijek u jednoj biljci.
Kao i svaka namirnica i svaki lijek, ni koromač ne odgovara svima. Njegov spoj estragol u koncentriranom obliku može biti problematičan, pa se savjetuje umjerena upotreba.
- Koromač može utjecati na metabolizam određenih lijekova, osobito onih koji se razgrađuju putem enzima jetre. Ako uzimate lijekove koji se metaboliziraju tim putem, preporučuje se konzultirati se s liječnikom prije konzumacije komorača u većim količinama. Uglavnom nije dobro dulje vrijeme uzimati nijednu biljku intenzivno i neprestano, pa to isto vrijedi i za komorač - tumači Rudan.
Dodaje kako koromač obiluje vlaknima i mineralima, pomaže kod upala i probavnih tegoba, donosi unutarnju snagu, ali istodobno nas uči kako snaga ne mora uvijek biti glasna. Ponekad ona dolazi u obliku nježnog lista ili sitne sjemenke koji donose ravnotežu cijelom tijelu.
- Koromač nam pokazuje kako život treba ‘probaviti‘, ne mislim samo na hranu, nego i na sve one male i velike brige. Pomaže otpustiti ono što nas pritišće, daje nam jasnoću, svježinu i malu dozu unutarnje snage. Kad ga koristimo, dobivamo lijek za tijelo i mali mentalni ‘reboot‘, sve u jednom, prirodno i bez komplikacija - kaže Anton Rudan i dodaje kako su ga neki kritizirali da koristi pogrešan naziv za ovu biljku.
- Nećete pogriješiti ni ako kažete koromač, ni ako kažete komorač. Kod začina se pak često koristi ime fennel (iz engleskog jezika). Pogriješit ćete samo ako zaboravite na ovu biljku, za sve ostalo vezano uz nju ćemo lako.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....