'Šteta što mi uvijek treba netko izvana da me kroz moje vlastite misli odvede na vrh svijeta u mojoj vlastitoj glavi.'
 Foto: Istock
Vrh svijeta

Strah i sigurnost poništavaju čaroliju, zato ih ne treba baš stalno forsirati

Tko se veže za sredstvo propustit će ljepotu jer ono je nebitno, zamjenjivo, dok let.... Let je čarolija. I smisao. Let je ljubav. A udarac u glavu nam i tako ne gine jer, kako kaže stara taoistička izreka: kada pogodiš cilj, promašio si sve ostalo.

Gdje je ono vrh svijeta? Ah, da! U mojoj glavi. Šteta što ga se češće ne sjetim! Šteta što mi uvijek treba netko izvana da me kroz moje vlastite misli odvede na vrh svijeta u mojoj vlastitoj glavi. Očito je da sve i počinje i završava u mojoj glavi, ali ono između, ona gusta sredina, onaj let bumeranga - to je trenutak apsolutne prisutnosti.

Trenutak kad dolazi čarolija

Ma dobro je da se ne možemo uvijek sjetiti, imati stvari pod kontrolom kad je nama volja i kad se nama hoće. Predvidivost bi ubila čaroliju. Dobro je da ipak trebamo čekati taj val, tsunami dovraga, da se digne toliko snažno da se i sama zemlja zatrese, da nam poruši bazu i svom silinom nas uzme - pa komu opanci, a komu obojci.

Nije ovo kockanje, ovo je ruski rulet! Šanse da preživim su mi 1:10000000, ali ako preživim, pretučena i promijenjena, i dođem na vrh tog vala gdje, poput one jedne kapi, moje biće zabljesne pod suncem.... A dovraga nek i nestanem! Samo neka na taj jedan tren postanem dijelom neba.

I dođe taj tsunami. Ja zatvaram oči jer bolje je da ne vidim. Zatvaram oči jer unutra je svijet drugačiji; unutra boje pričaju, a neizgovorene riječi glasnije su od izgovorenih. Strast. Snagom tsunamija. Odnosi sve ispred sebe.

Neki će misliti da sam poludjela, ili da sam barem još manje normalna nego inače. Većina neće shvatiti, neki zato što im nije vrijeme da shvate, a neki zato što ih ne zanima. No onih par, onih nekolicina znat će točno o čemu pričam. Nedvojbeno će nas ugušiti, nedvojbeno će nas vlastiti bumerang opaliti ravno u glavu, nedvojbeno ćemo kad-tad reći da to nije vrijedno i da previše košta ovo suludo nastojanje. Nedvojbeno će nam se kad-tad upaliti mozak. Ali sada, ovdje..... bez matematike i bez budućnosti... sada traje let, sada se dešava čarolija.

Let bumeranga

Eto, žao mi je da nisam napisala 10 pravila kako osvojiti muškarca ili 10 pravila kako ga ostaviti, ili prevariti, ili zadržati, zbuniti, razotkriti. Kad bih znala, napisala bih ih. Žao mi je što vam ne mogu napisati 10 pravila kako se (ne)zaljubiti, no to bi bilo kao da kamikazu pokušaš naučiti kako da ne počini samoubojstvo.

Nemam nikakvih pravila niti im dajem važnost. Sve je to samo igra nas samih s nama samima. Sve je to let bumeranga. No, ipak znam da strah i sigurnost poništavaju čaroliju, zato ih ne treba baš stalno forsirati. Jer pomaknu se tektonske ploče, a tamo negdje nasred mora, usred mira i tišine, podigne se mali val. U početku slab i beznačajan, poslije snažan i nezaustavljiv. Sve je to naša igra. Naš vlastiti početak i naš vlastiti kraj.

Zato bacite bumerang što jače, da što dalje leti, da čarolija što duže traje, a strast da se pretvori u one sitne kapljice što kližu niz vrat. I, na koncu, pripazite da vas, kad se bude vraćao, vaš bumerang ne pogodi ravno u glavu.

Pravila nema, nema ni načina, a tko se god fokusirao na bumerang - pogriješio je. Tko se veže za sredstvo propustit će ljepotu jer ono je nebitno, zamjenjivo, dok let.... Let je čarolija. I smisao. Let je ljubav. A udarac u glavu nam i tako ne gine jer, kako kaže stara taoistička izreka: kada pogodiš cilj, promašio si sve ostalo.

Linker
11. studeni 2024 10:51