‘Osjećam kao da me partneri lako odbacuju, jesam li im dosadna ili sam jednostavno preosjetljiva?‘

Većinu života osjećam da me ljubavni partneri lako odbacuju. Često preuveličavam situacije, analiziram svaku poruku, ton glasa ili pogled i uvjerim samu sebe da me više ne vole ili da sam im dosadna. To me emocionalno iscrpljuje, a ponekad reagiram impulzivno i kasnije požalim. Je li moguće da sam jednostavno preosjetljiva?

• Marija, Zagreb

Osjećaj odbačenosti od strane prijatelja, člana obitelji ili romantičnog partnera univerzalno je bolno iskustvo. Neki pojedinci, međutim, osjećaju žalac odbijanja mnogo oštrije od drugih, a također imaju pretjerani strah da će ih oni oko njih odbaciti. Za ove ljude sve se češće kaže se da imaju osobinu poznatu kao osjetljivost na odbacivanje ili disforiju na odbacivanje.

Percepcija osjetljivih

Netko s visokom osjetljivošću na odbacivanje često će protumačiti benigne ili blago negativne društvene znakove, kao što je partner koji odmah ne odgovara na tekstualnu poruku, kao znakove izravnog odbijanja. Oni mogu zanemariti druga logičnija objašnjenja, kao i uvjeravanja od navodnog odbacivača. Paradoksalno, takvo ponašanje zapravo može odgurnuti druge od vas. Dokazi upućuju na to da kod ljudi s ovom osobinom osjećaj odbačenosti pokreće fiziološke promjene, uključujući reakciju borbe ili bijega. Studije koje su koristile snimanja mozga također su pokazale da kada osobe osjetljive na odbacivanje vide neodobravajuće izraze lica, pokazuju pojačanu aktivnost u područjima mozga koja utječu na krvni tlak, donošenje odluka i emocije.

Nedavno su neki kliničari i psiholozi, osobito u ADHD zajednici, predložili da se posebno visoke razine osjetljivosti na odbacivanje klasificiraju kao disforija osjetljivosti na odbacivanje ili RSD. Određena stanja mentalnog zdravlja, uključujući ADHD, općenito su povezana s visokom emocionalnom reaktivnošću; teoretizira se da se RSD iz tog razloga često javlja zajedno s ADHD-om. Za neke odrasle osobe s ADHD-om smatra se da je disforija osjetljivosti na odbacivanje toliko ozbiljna da ometa svakodnevni život i stvaranje zdravih odnosa. Osjećaji su toliko jaki da čak možete doći do točke panike i velike tjeskobe.

Sve je u našoj glavi

No ima i onih koji smatraju da ne bismo trebali olako prihvaćati te koncepte.
- Živimo u svijetu brzog i jednostavnog dijagnosticiranja i patologizacije potaknute društvenim mrežama. Postoji beskrajni niz obmanjujućih samodijagnostičkih memova koji zbunjuju i frustriraju čak i iskusne kliničare mentalnog zdravlja (a kamoli javnost), koji razumiju opasnosti i nedovoljne i pretjerane patologizacije. Jedan takav pojam je upravo disforija osjetljivosti na odbacivanje. Pogrešno je i može učiniti više štete nego koristi kada ljudi prihvate takve koncepte naivno i izvan konteksta. Iskustvo emocionalne boli zbog intimnog (ili socijalnog) odbacivanja dio je običnog ljudskog iskustva i nije specifično za bilo koje stanje, jer se osjetljivost na odbacivanje javlja u nizu stanja, od poremećaja raspoloženja i anksioznosti do poremećaja u razvoju do poremećaja osobnosti. Kada se normalnim iskustvima daju patološke oznake, može biti potkopana otpornost na očekivane, iako bolne, životne izazove - smatra psihijatar Grant Hilary Brenner.

Osjetljivost na odbacivanje početkom 1990-ih skovala je psihologinja Geraldine Downey, profesorica psihologije na Sveučilištu Columbia, a odnosi se na povećanu osjetljivost pojedinca na percipirano odbacivanje ili kritiku u društvenim situacijama. Ovaj fenomen, čini se, ipak može imati značajne implikacije na mentalno zdravlje i međuljudske odnose.

- Brojne studije povezale su osjetljivost na odbacivanje s različitim izazovima mentalnog zdravlja, uključujući anksioznost, depresiju i nisko samopoštovanje. Pojedinci s visokom razinom osjetljivosti na odbacivanje mogu doživjeti kronične osjećaje neadekvatnosti, socijalne anksioznosti i izbjegavanja socijalnih interakcija. Štoviše, stalni strah od odbacivanja može pridonijeti negativnoj slici o sebi i trajnom osjećaju usamljenosti i izolacije. Također može značajno utjecati na međuljudske odnose, što dovodi do poteškoća u stvaranju i održavanju bliskih veza. Osobe s visokom osjetljivošću na odbacivanje mogu izbjegavati emocionalnu intimnost, preventivno prekidati odnose ili pretjerano reagirati na percipirano odbacivanje, što može opteretiti odnose i dovesti do sukoba - tumači psihologinja Laura Petracek.

Nije službena dijagnoza

Međutim, RSD nije službeno prepoznat kao dijagnoza i ne postoje dijagnostičke smjernice, iako posljednjih godina privlači veliku pozornost.

- Vježbe svjesnosti mogu pomoći pojedincima da prepoznaju negativne obrasce razmišljanja koji potiču osjećaj odbačenosti. Terapija za parove također može biti korisna, a u nekim slučajevima, jednostavna svijest o povećanoj osjetljivosti na odbacivanje može pomoći osobi da se učinkovitije nosi s tim - kažu psiholozi.

- Kognitivno-bihevioralne tehnike mogu pomoći pojedincima da izazovu i preoblikuju negativne misli i uvjerenja o odbacivanju, smanjujući intenzitet emocionalnih reakcija. Kroz ovaj proces može se razviti uravnoteženija i realističnija perspektiva odbacivanja, što dovodi do veće emocionalne otpornosti - savjetuje psihologinja Laura Petracek. Kao učinkovitu vježbu ističe i emocionalnu regulaciju.

- Učenje praktičnih vještina regulacije emocija, kao što su tehnike svjesnosti i opuštanja, može pomoći pojedincima da upravljaju intenzivnim emocionalnim reakcijama izazvanima percipiranim odbacivanjem - kaže ona. Savjetuje se usvojiti i komunikacijske vještine. Poboljšanje komunikacijskih vještina i asertivnosti može osnažiti pojedince da učinkovito izraze svoje potrebe i granice u odnosima, smanjujući nesporazume i sukobe. Ako je potrebno, ne ustručavajte se potražiti stručnu terapiju i podršku. Pružit će vam alate i za rješavanje temeljnih problema povezanih s osjetljivošću na odbacivanje, poboljšati cjelokupno mentalno blagostanje, pri čemu ćete i uspješnije njegovati zdravije i ispunjenije odnose.