Odričete se dijela svojeg ja kako biste udovoljili partneru? To je deindividualizacija

„Ne postoji ništa što doista volim raditi. Cijeli moj život briga je za mog supruga. Želim raditi ono što on želi. Tu sam za njega bez obzira na to kako se osjećam. Satima slušam o njegovim problemima. Zaista živim za njega. I sada nemam život”. Ovo je ekstremni primjer odricanja od svojeg ja, ili deindividualizacije, izrečen na grupnoj terapiji.

Pojam deindividualizacija (de-selfing) skovala je američka klinička psihologinja Harriet Lerner i predstavila ga u svojoj knjizi „The Dance of Anger”. Odnosi se na proces u kojem se osoba odriče glavnih dijelova svoje osobnosti (identiteta, vrijednosti, želja) kako bi održala za nju važne veze, ili jednostavnije rečeno, to je proces u kojem sebe činimo manjima kako bi nekom drugom bilo ugodnije.

Tlačitelj i potlačeni

Deindividualizacija se često može odnositi na seksualni identitet, primjer je biseksualna osoba u vezi s heteroseksualnom. Ona će se deindividualizirati svaki puta kad neki dio nje pod pritiskom veze postane „nešto o čemu se može pregovarati”, piše Lerner.

Primjeri deindividualizacije u vezi mogu biti i sljedeći: prestanete se družiti s dotadašnjim prijateljima kako biste svo slobodno vrijeme posvetili novom partneru. Ili, odustajete od sebe kad prestanete partneru predlagati da budete u „otvorenoj” vezi, jer je njemu zbog toga neugodno.

Sve to posebno dolazi do izražaja u vezama u kojima je jedna strana društveno i financijski moćnija. Jedan od mnogih razloga zbog kojeg je teško održavati intimnu vezu s moćnijom osobom (tlačiteljem) je i taj što je dio vašeg identiteta koji zatomljujete toj osobi sporan. Zato se potlačena osoba raščlanjuje i stavlja na stranu dio sebe, kako bi održala harmoniju.

Žrtvovanje, a ne kompromis

Velika je razlika između kompromisa i žrtvovanja. Kompromis može biti razočaravajući, ali taj će osjećaj proći. Kod kompromisa djelomično ispunjavamo svoje potrebe, a djelomično ih ispunjava i druga strana. Nitko ne dobiva sve ili ništa. To je dogovor između dvoje ljudi – nesavršen, ali uravnotežen.

Zbog žrtvovanja se, s druge strane, možemo osjećati odbačeno, ogorčeno i bijesno. Jer, kada žrtvujemo nešto za drugu osobu, čak i ako smo to sami odlučili ili smo tehnički na to pristali, ostajemo praznih ruku, dok je partner dobio svoj dio.

Na primjer, vaš partner ne voli ići k vašim roditeljima. Kompromis je ako počnete roditelje posjećivati svaka dva tjedna umjesto svaki tjedan, kao do sada, ili ako se složite da vaš partner ne treba ići u posjet svaki puta s vama. Žrtvovanje je ako prestanete posjećivati roditelje ili ako drastično srežete broj posjeta, iako to ne želite, samo zato što to želi vaš partner.

Kompromis znači naći se na sredini. Žrtvovanje je odricanje od nečega što vam je važno kako bi drugoj osobi bilo ugodnije.

Deindividualizacija je žrtvovanje. I zbog toga - s pravom – možete biti jako ljutiti. Deindividualizacija boli jer ona je poricanje vlastite integracije. A odbacivanje dijela sebe znači da nikad nećemo moći biti u potpunosti ono što jesmo.

Kako ćete prepoznati odričete li se dijela sebe

Ponekad može biti teško prepoznati gdje prestaje kompromis, a počinje žrtvovanje. Uvriježeno je mišljenje kako je za dobrobit ljubavne veze normalno izgubiti dio sebe, pa možda i ne prepoznamo ako se počnemo deindividualizirati, piše aktivistica Melissa Fabello na portalu greatist.com i predlaže da si svatko postavi nekoliko pitanja.

● Koji dio sebe skrivam u svojoj vezi?

Promislite koji dio sebe ne možete u potpunosti uklopiti u vezu. Posebno obratite pažnju na svoje marginalizirane identitete i iskustva: Možete li slobodno govoriti o svojim ranijim seksualnim iskustvima? Ako imate neku bolest ili tjelesni nedostatak možete li bez ograda o tome govoriti? Je li u redu što imate višak kilograma? Ili se ti dijelovi vas uopće ne spominju ili se spominju samo kada je baš nužno? Razmislite kakve osjećaje u vama budi potiskivanje tih dijelova vaše osobe.

● Kada biste živjeli potpuno ispunjenim životom kakav bi to život bio?

Zamislite kako bi izgledao vaš potpuno autentični život. Kako bi tada izgledala vaša najkvalitetnija moguća veza? Što biste rado činili, a sada se ne usudite? Kako biste se osjećali kad biste imali priliku biti potpuno svoji? I koliko je to različito od onoga što ste sada?

● Je li moguće pomoriti vaše i partnerove potrebe u trenutnoj vezi?

Ako ste zamijetili da su neki vaši važni dijelovi u trenutnoj vezi zatomljeni, i da se zbog toga osjećate manje svojima, ne zanemarujte to. Možete li razgovarati s partnerom o tome na čemu biste u vezi trebali raditi? Bi li pomogla terapija za parove? Ili možda niste u pravoj vezi?

Može biti teško razumjeti tko doista jesmo, tko bismo željeli biti i što ili tko nas u tome sprečava. Ali ako želimo sačuvati svoj integritet možda ćemo prvo morati preispitati što nam to uopće „otkida” neke naše dijelove.

Ljepota međuljudskih veza je u tome što različite dijelove naše osobnosti otkrivaju različiti ljudi. To ne znači da bi bilo koji dio trebao ostati neotkriven. Svatko je zaslužio živjeti u skladu sa samim sobom, jer to je i najvažnija veza koju treba održavati.