ŠTITNJAČA SIMPTOMI

Štitnjača simptomi

Štitnjača simptomi

Štitnjača je mala žlijezda koja je smještena na vratu ispod Adamove jabučice. Ona u promjeru ima oko 5 cm, a nalazi se tik pod kožom. Sastoji se anatomski od dva režnja (lijevog i desnog), koji su povezani sa srednjim tanjim dijelom štitnjače koji zovemo, vrat štitnjače (isthmus), tako da ona nalikuje slovu H ili krilima leptira.

Kada je uredne veličine ili je malo uvećana, zatim ukoliko je smještena svojim uvećanim dijelom uglavnom iza prsne kosti, ne možemo je zapaziti i napipati. Međutim, ponekad kada je uvećana, može se zapaziti prostim okom ili palpacijom (pipanjem vrata).

Ipak pregledom samo “prostim okom” tj (inspekcijom) i pipanjem (palpacijom), nije moguće sa sigurnošću utvrditi ima li osoba bolest štitnjače, jer ukoliko osoba ima simptome koji upućuju na moguću bolest štitnjače, potrebno je nakon kliničkog pregleda dodatno učiniti pregled ultrazvukom vrata i prema ultrazvučnom nalazu i simptomima pacijenta primijeniti daljnju dijagnostičku obradu štitnjače (laboratorijske pretrage hormona, punkciju pod kontrolom ultrazvukom vidljivog čvora, scintigrafiju štitnjače). Štitnjača može biti jako povećana na vratu, tada govorimo o guši.

Štitnjača je žlijezda koja izlučuje hormone štitnjače T3 i T4 (tiroidni hormoni) koji kontroliraju brzinu kojom se odvijaju tjelesne kemijske funkcije (brzina metabolizma) u tijelu.Oni na brzinu metabolizma mogu utjecati na dva načina. Navedeni hormoni potiču gotovo svako tkivo na stvaranje bjelančevina (prvi način) i zatim povećavanjem količine kisika koje koriste stanice (drugi način). Kada su stanice jače stimulirane, tjelesni organi rade brže.

Za stavaranje tiroidnih hormona (T3 i T4) štitnjači je potreban jod .To je neophodan element za sintezu hormona štitnjače, a nalazi se u hrani i vodi. Štitnjača ima receptore za “hvatanje” joda u krvi tj. stanice koje prepoznaju i vežu jod u štitnjači, a zatim ga ugrađuju u svoje hormone. U trenutku kada se hormoni štitnjače “potroše”, ostatni jod koji je sadržan u hormonima vrati se u štitnjaču i zatim se ponovno upotrijebi za proizvodnju nove količine hormona štitnjače.

Tijelo ima složeni mehanizam za podešavanje razine hormona štitnjače u krvi za potrebe organizma. U mozgu postoji jedan dio koji se zove hipotalamus, koji luči hormon TRH, a smješten je tik iznad hipofize.On djeuje na hipofizu stimulirajući je na lučenje njenog hormona koji se zove TSH, a on zatim stimulira štitnjaču koja luči T4 i male količine T3.

Ova tri organa i njihovi hormoni koje luče (TRH-hipotalamus, TSH- hipofiza i T4,T3-štitnjača) u međusobnoj su vezi. To znači kada razina tj. koncentracija T4 ill T3 se smanji u krvi, tijelo to prepozna i pojača se lučenje TRH koji stimulira hipofizu a zatim se pojača poticaj štitnjače kako bi sintetizirale nove količine T4 i T3.

Obrnuto kada količina T4 i T3 bude u krvi zadovoljavajuća (kada dosegne dostatne-uredne vrijednosti u krvi) koje tijelo prepoznaje, tada se smanji lučenje najprije TRH (hipotalamus), zatim to djeluje na manje lučenje TSH (hipofiza) i tako se mehanizmon povratne sprege (nadređeni organ kontrolira podređeni), svakodnevno regulira razina hormona štitnjače u krvi. Kada nastupi bilo koji poremećaj u ovom mehanizmu ili utjecaj nekih drugih najčešće hormonalnih poremećaja u tijelu, zatim kod nekih drugih bolesti organizma, lučenje, a zatim i koncentracija T4 i T3 bit će narušena.

Hormoni štitnjače nalaze se u krvi u dva oblika. Postoji hormon tiroksin (T4) i trijodtironin (T3). Tiroksin (T4) stvara se u štitnjači, ima slab učinak na ubrzavanje metabolizma. Tiroksin se pretvara u jetri u aktivni oblik trijodtironin (tiroksin + jod).

Trijodtironin (T3) dakle u oko 80 % se stvara u jetri iz T4, a preostalih oko 20 % stvara sama štitnjača. Pretvorbu T4 u T3 u jetri ali i drugim organima, nadziru mnogi čimbenici uključujući i trenutne tjelesne potrebe kako bi potrošnja i stvaranje hormona bili u ravnoteži. Većina T4 i T3 čvrsto su vezana u krvi uz bjelančevine u krvi i aktivni su samo kada nisu vezani za te bjelančevine tj , kada su u slobodnoj formi f-free fT4,fT3).

Slobodni hormoni su podobni za korištenje u stanicama svih tkiva u tijelu, čime se održava normalni metabolizam i zato količina slobodnih hormona u krvi fT4 i fT3 je ona količina koja se može iskoristiti u stanicama, dok u obliku u kojem su hormoni vezani za bjenačevine , oni nisu u odvovarajućoj strukturi kojom ih stanice u tijelu mogu iskoristiti u svom metabolizmu , a tako i metabolizmu cijelog tijela.

Naime slobodni i vezani T3 i T4 su svojevrsnom nesuglasju , jer npr. u trudnoći ili kod žena koje koriste kontracepciju jer hormoni koji se pojačano luče u trudnoći i uzimanjem kontracepcije mogu fiziološki utjecati na povišenje količine ukupnog vezanog tiroksina (T4) i (T3) ali razine slobodnih hormona u normalnim fiziološkim okolnostima fT4 i fT3 su uredne.

Za dijagnosticiranje bolesti štitnjače koriste se ultrazvuk štitnjače (najprikladniji bi bio kolor dopler ultrazvuk), odnosno cijelog vrata, zatim laboratorijski krvni testovi za otkrivanje rada štitnjače, ciljana punkcija štitnjače pod kontrolom ultrazvuka vidljivih čvorova u štitnjači i scintigrafija štitnjače.

Postoje i dopunske pretrage koje se mogu također koristiti u dijagnostici bolesti štitnjače, a to su CT i MR štitnjače, ali se zbog prethodno navedenih pretraga koje su najčešće dovoljne kao i zbog njihove najčešće lošije dostupnosti pacijentima rijetko koriste.

Štitnjača simptomi