Savjetuje i piše: Jelena Vrsaljko, socijalna radnica i dječji psihoterapeut u Centru za savjetovanje Budi svoj
Ono što svaki roditelj može napraviti da olakša svom klincu polazak u prvi razred - jest da razvija pozitivnu sliku o školi još dok dijete ide u vrtić. Početak školske godine velika je promjena u životu djeteta, posebno prvašića. Ovisno o roditeljima i okolini, ta promjena može biti i ugodna i neugodna.
Ne pretjerujte
U pravilu imamo roditelje koji djecu pokušavaju pripremiti da bi im odlazak u školu bio što lakši, no koji put pretjeruju jer im djeca zbog silnog uvjeravanja da će u školi biti zabavno i zanimljivo više i ne vjeruju.
S druge strane, neki roditelji imaju negativan stav prema školi. Danas se često čuje da treba pustiti djecu da se igraju. Samim time od škole stvaramo jedno ozbiljno, odbojno mjesto gdje više nema igre. Kao da se naglo prekida jedno razdoblje i počinje jedno drugo koje, ovisno o roditeljskom stavu, može izgledati strašno.
Pazite što govorite
- Kod polaska u školu bilo bi dobro i da roditelji preispitaju svoj stav prema istoj. Jer klinci će, htjeli ne htjeli, dio tog stava preuzeti za sebe. Ako roditelji imaju negativan stav, ili ih je strah, ili imaju neke vlastite traume u vezi sa školom, vrlo je velika vjerojatnost da će to preuzeti i dijete. Najbolje razmišljanje o školi za prenijeti djetetu bilo bi da je škola mjesto gdje djeca uče nešto novo i zanimljivo, upoznaju nove prijatelje i stječu socijalne vještine, gdje se uče emocionalnoj inteligenciji i tako dalje. Svakom roditelju savjetujem da napravi svoju listu razloga zbog čega je škola dobra za njegovo dijete - kaže Jelena Vrsaljko, socijalna radnica i psihoterapeutkinja iz centra Budi svoj.
Kako bi djeca imala pozitivnu sliku o školi, roditelji trebaju paziti što govore jer, htjeli ili, ne, djeca kopiraju stavove svojih roditelja, upozorava Jelena Vrsaljko.
Učite kroz igru
Putem igre djeca uče govoriti, hodati, ali i kako se ophoditi prema drugima, kako izraziti ono što trebaju ili žele. U igri djeca izražavaju svoje strahove, frustraciju, radost, tugu, zbog čega putem igre odrasla osoba može imati dobar uvid u djetetov svijet. Stoga je igra, smatra Vrsaljko, prirodno sredstvo učenja i kao takva iznimno važna za svako dijete. Kada se djeca igraju, njihov mozak radi i razvija se.
Radoznala i samosvjesna djeca uče lakše nego ona s predznanjem. Naučiti čitati i pisati djeci je najmanji od svih problema, ona u pravilu vrlo brzo svladavaju te vještine. Puno je važnije kod djeteta razvijati emocionalnu inteligenciju. Stoga, roditelji, posljednje ljetne praznike prije upisa u školu nemojte tjerati dijete da sjedi i rješavaju matematičke zadatke. Tome naime služi škola.
- Ipak, učenje čitanja, pisanja i osnovnih matematičkih operacija može biti beskrajno zabavno. Općenito, učenje može biti zanimljivo i zabavno. Primjerice, djeci bismo mogli umjesto bajki pričati priče o državama, gradovima, životinjama, povijesnim ličnostima.
Nipošto ne forsirajte
Odgajajući dijete u atmosferi u kojoj postavlja pitanja, dobiva odgovore i zabavlja se učeći pripremati ga za školu počinjemo vrlo rano. Postoje razne igre u kojoj razvija svoja osjetila i stječe vještine koje će mu kasnije, kada krene u školu, biti od velike pomoći. Primjerice, ako dijete uključimo u pripremanje namirnica, pečenje kolača, usput ga učimo nekim osnovnim mjerama (dužine, težine). Nadalje, u svaku igru koje se igramo s djetetom možemo uključiti brojanje, abecedu… Npr. "Idemo odvojiti sve igračke koje počinju sa slovom B… Koliko ih ima?" Naravno, tako se igramo dok dijete pokazuje interes, nikada ga ne forsiramo jer smo mi odlučili da će ono sada naučiti brojati do deset - savjetuje psihoterapeutkinja.
Uključite dijete
Naravno, kako se bliži školska godina, dolaze na red i konkretni zadaci poput nabave pisaćeg stola, stolice, školske torbe, knjiga, ostalog pribora. U nabavu istog najbolje je uključiti i dijete. Dijete možemo uključiti i u određivanju kutka gdje će biti pisaći stol, naravno uz naše sugestije s obzirom na izvor svjetla itd. Na taj način dijete će osjetiti da će to biti njegov stol na kojem će pisati zadaću. On je aktivan subjekt u tom procesu. Ako mu sve pripremamo sami, bez njegova uključivanja on je samo objekt u cijeloj toj priči i vjerojatno će se teže adaptirati na kasnije aktivnosti.
Savjeti koji će pripomoći u djetetovoj adaptaciji na polazak u školu:
- Prošećite sa svojim djetetom do škole u kvartu, pokažite mu igrališta, parkiće i školu izvana. Ako je moguće, zamolite portira ili dežurnog učenika na porti da vas pusti u predvorje gdje se najčešće nalaze dječji crteži, panoi s kolažima i sl. Dok razgledavate i šećete možete mu pričati o super doživljajima iz vašeg školskog doba.
- Pričajte djetetu što će u školi sve učiti i kakve će predmete imati.
- Ako vaši prijatelji imaju dijete školske dobi zamolite ih da vam zajedno s djetetom dođu u posjetu i pokažu vašem uskoro prvašiću bilježnice i knjige.
- Kada nabavite knjige za prvi razred, pročitajte djetetu pjesmicu iz čitanke i pričajte o njoj.
- O školi djetetu pričajte pozitivno. Ako sami imate neugodna iskustva, u ovom trenutku ih prešutite.