Postoji li više oblika dijabetičke neuropatije?

Da. Najčešći oblik je distalna simetrična polineuropatija. Ona zahvaća velika aferentna (dovodna) vlakna koja prenose propriocepciju, tj. osjet položaja u prostoru, hladnoće i vibracije, kao i mala aferentna vlakna koja prenose osjet topline, dodira i boli. Manifestira se kao smanjen (češće) ili pojačan osjet bola, parestezije (trnci, mravinjanje, bockanje, žarenje), gubitak osjeta, hipotrofija (slabljenje i opuštanje) mišića, najčešće na distalnim dijelovima tijela (prsti, stopala, šake). Na ekstremitetima se tipično javlja simetrično. Rizični je faktor za razvoj dijabetičkog stopala, a time i za moguću amputaciju donjih ekstremiteta. Autonomna dijabetička neuropatija označava pak oštećenje živaca autonomnog živčanog sustava, dakle onoga koji bez utjecaja naše volje regulira najvažnije životne funkcije: rad srca, krvni tlak, tjelesnu temperaturu, disanje, probavu, mokrenje, a sastoji se od simpatičkog i parasimpatičkog dijela koji imaju suprotno djelovanje na pojedini organ. Znakovi autonomne dijabetičke neuropatije ovise o zahvaćenom sustavu: kod kardiovaskularnog to su nepravilan rad srca, poremećaj krvnog tlaka, tzv. bezbolni ili nijemi srčani udar, omaglica ili gubitak svijesti pri nagloj promjeni položaja tijela; kod probavnog to su smetnje gutanja, mučnina, povraćanje, nadutost, opstipacija i proljev, nemogućnost zadržavanja stolice; kod mokraćnog i spolnog sustava to su inkontinencija, nemogućnost izmokravanja, poremećaj seksualne funkcije; na koži to su prekomjerno znojenje, suhoća kože. Dijagnoza se postavlja neurološkim pregledom, elektromioneurografijom (EMNG) i testiranjem autonomnog živčanog sustava. U liječenju se uz ciljane vježbe za mišiće stopala i potkoljenice te edukaciju o prevenciji ozljeda stopala koriste i lijekovi za simptomatsko liječenje neuropatske boli.