PASIVNA AGRESIVNOST

Pasivna agresivnost

Pasivna agresivnost

Kad vam nešto doleti u glavu, sigurni ste kako je riječ o agresiji. No, postoje i drugi oblici agresivnosti, kojih čak ni oni koji im pribjegavaju ne moraju biti svjesni ili su toliko dobri manipulatori da tu agresivnost uspješno skrivaju.

Pasivno-agresivni tipovi su oni koji ne pokazuju agresivnost na otvoren, uobičajen način, nego svoju okolinu kontroliraju i ugnjetavaju na sofisticiranije načine.

Pasivni agresivci najčešće svoj teror izražavaju prema partnerima s kojima žive, te prema podčinjenima na poslu.

Pasivno agresivna je supruga koja tajno mužu stavlja u hranu ono što on ne voli ili ne želi jesti Pasivni agresivac je šef koji vam uz smiješak daje rok za dovršetak posla do petka, a i vi i on znate da je to nemoguće. Pasivni agresivci su manipulatori, koji su usredotočeni na svoje ciljeve i koji će štošta učiniti da do tih ciljeva dođu, ali to gotovo nikada javno ne pokazuju i ne priznaju.

Njihove su metode daleko od metoda sirovih nasilnika koji se služe šakom, ali posljedice njihovog djelovanja nerijetko bole više nego šaka.

Pasivni agresivci mogu uništiti svoje bližnje, okrećući situaciju, nabijajući im osjećaj krivice i grižnju savjesti. Fizičko nasilje je strašno i nedopustivo, ali ako nije drastično, najčešće fizička bol traje kratko, a rane brzo zacjeljuju. Žrtve fizičke agresije gotovo u pravilu će reći da su posljedice koje trpe znatno veće psihološki nego tjelesno, pa nije teško zamisliti kakve su onda posljedice sofisticiranog psihološkog terora koji je, uglavnom stalan i dugotrajan ako imate posla s "rasnim" pasivnim agresivcem.

Pasivni agresivci zapravo pokazuju sve što misle, ali to rade na drukčiji način – indirektno se ljute, a zavidne manipulatorske vještine omogućuju im da svoju ljutnju maskiraju naizgled savršeno logičnim obrazloženjima i zaključcima, zbog čega ponižavaju okolinu i čine da se svi oko njih osjećaju loše. Kad pasivno-agresivna ličnost dođe u poziciju da odgaja dijete, to dijete najčešće odrasta u nesigurnosti, razvija komplekse svih vrsta, nesretno je, o sebi ima loše mišljenje i slabo se cijeni.

Iza prikrivene agresije krije se tužna istina: takvi ljudi žele odobravanje drugih i njeguju ovisnost drugih o sebi. Zbog specifičnosti i perfidnosti ovakvog odnosa, iz njega se nije lako izvući, prije svega jer malo ljudi prepoznaje o kakvom je ponašanju zaista riječ.

Kako nije riječ o otvorenom i svima poznatom načinu maltretiranja, često takvo ponašanje prođe nezapaženo, a okolina čak može obitelji i tvrtke u kojima caruju pasivni agresivci okarakterizirati kao uzorne. No, oni koji trpe takvu agresiju, nesretni su i prije ili kasnije počinju se buniti kako god znaju, i to neovisno o tome znaju li što im se događa.

Ljudi ne moraju osvijestiti situaciju da bi se protiv nje počeli buniti: pasivno-agresivni šef, unatoč silnom trudu da kontrolira sve oko sebe, doživjet će da njegovi podčinjeni kasne s rokovima, odugovlače i izvlače se od posla. Neki će to raditi svjesno, neki nesvjesno, ali i jedni i drugi će šefu poručivati – prestani nas kontrolirati!

Na žalost, istraživanja pokazuju da je oko polovina pasivnih agresivaca svjesna onoga što čini, iako to ne priznaje. Dapače, provociraju, a onda prigovaraju i čude se zašto su ljudi danas tako nervozni i "na kratkom fitilju". Izluđuju okolinu, izazivaju u njima agresiju, a kad se okolina pobuni, otvoreno se čude što im je i zašto tako burno reagiraju.

Nerijetko će čitavu situaciju preokrenuti tako da se okolina još jednom zamisli i preispita je li stvarno bilo razloga za takvu reakciju. Potkopavanje i podrivanje okoline, okretanje činjenica i stalno nezadovoljstvo koje ne žele otvoreno pokazati glavne su odlike pasivnih agresivaca, a to zaista može čovjeka izludjeti ili mu uništiti samopouzdanje.

Jasno, svi ćemo mi, ako bolje razmislimo, pronaći situaciju u kojoj smo preuzeli pasivno-agresivno ponašanje, jer svi griješimo. Nije uvijek lako razlikovati nevinu i nespretnu pogrešku od pasivno-agresivnog napada. Ako vam partner koji puta kupi poklon za koji ste nedavno rekli da vam se ne sviđa, kao i ako je pronašao sjajan izgovor za neoprano suđe, to stvarno može biti nehotice ili posljedica stjecaja okolnosti.

Čak i ako se svjesno koji puta izvuče od pranja suđa ili odvođenja klinaca na košarku, to je ljudski, jer svi smo preopterećeni i nekad nam se ništa ne da. Ponekad ćemo to priznati, a ponekad ćemo jedva čekati da možemo smisliti neko opravdanje koje "drži vodu" i izvući se. No, kod pasivnih agresivaca ovakvo ponašanje je prevladavajuće, oni gotovo uvijek iskrivljuju događaje i činjenice, jer imaju problem sa skrivenom ljutnjom i ne znaju jasno izraziti osjećaje.

Bez obzira što njihova opravdanja i objašnjenja mogu zvučati sasvim logično, također je logično upitati se zašto se jednoj osobi uvijek događaju takve stvari, dok većina ljudi oko te osobe na druge načine uspijeva riješiti svoje probleme i ne nalazi se u sličnim konfliktima s okolinom.

Kako je druga polovina pasivnih agresivaca nesvjesna svog ponašanja, treba ih svakako suočiti s njihovim ponašanjem i tražiti da se promijene. Neki će ostati postiđeni, neki šokirani i neće vam odmah vjerovati, pa im dajte vremena. Bit će i onih koji se neće željeti promijeniti, no vaše je prave da se od njih maknete i da poduzmete sve što je u vašoj moći da od takvog šefa potražite zaštitu kod razumnih ljudi koji su moćniji od njih.

Ako takvih nema, obratite se udrugama za mobing i sl, potražite pomoć nadležnih institucija ili promijenite posao ako je to moguće. Ako je riječ o privatnom životu, uvijek imate izbor prekinuti vezu ili prijateljstvo s pasivnim agresivcem koji se ne želi promijeniti.

Velik postotak pasivnih agresivaca trebat će pomoć i vrijeme za promjenu, jer korijen njihovog ponašanja najčešće je u primarnoj obitelji, u kojoj se ljutnja nije izražavala otvoreno ili su često bili drastično kažnjavani.

Pasivni agresivci često dolaze i iz obitelji u kojima se njeguje licemjerno ponašanje - jedno se govori a drugo radi, jedno ponašanje prihvaća se kad su drugi u pitanju a drugo se traži od svoje djece i sl.

Dijete koje dobiva takve miješane poruke počet će oklijevati, te neće naučiti vještine koje nazivamo asertivnošću (ukratko: kvalitetno se zauzeti za sebe i na pozitivan način postići ciljeve). Umjesto pozitivnih vještina i metoda duboko će potisnuti ljutnju, naučit će je indirektno pokazivati, što je uglavnom neefikasno, a okolina takvo ponašanje doživljava iritantnim, uvredljivim i ponižavajućim.

Pasivna agresivnost