Dr. Marković: ‘Čak u 90 posto slučajeva, etiketa alergije na penicilin je pogrešna, a posljedice nisu bezazlene’

Najčešća alergija na lijekove u razvijenom svijetu je alergija na penicilin, što kao zabilješku u svojoj medicinskoj dokumentaciji ima do 15 posto populacije. Međutim, kad bi se provelo testiranje, to bi se dokazalo u deset posto slučajeva, što znači da mnogi građani imaju netočnu bilješku i uskraćeni su im vrijedni lijekovi.

Penicilin je otkriven 1928. godine i uveden u liječenje kao prvi antibiotik. Godine 1950. uvedeni su prvi kožni testovi na penicilin, a od 2010. počelo se govoriti o pogrešnim uvjerenjima u alergiju te se od 2013. provodi uklanjanje pogrešnih etiketa iz medicinskih kartona, takozvani delabeling.

- Većina etiketu alergije na penicilin dobije u djetinjstvu. U 75 posto slučajeva alergija na penicilin dobije se do treće godine, više se ne provjerava i izbjegava se daljnja upotreba cijele skupine beta-laktamskih antibiotika (penicilini, cefalosporini). No, često su bilješke u medicinskim kartonima manjkave i bez podataka o tome kakva je bila reakcija. U čak 90 posto slučajeva to je pogrešna etiketa jer alergija na penicilin može biti vrlo slična virusnom osipu, urtikariji kao posljedici akutne infektivne bolesti, interakciji virusa i lijeka. Vjerojatnije je da se radi o bolesti ako je reakcija nakon šest i više sati, a ako je unutar toga, može se posumnjati i na alergiju na lijek. Također, poznata je interakcija EBV virusa i lijeka, pa kada osoba preboli, odnosno izliječi virusnu infekciju, nema razloga da se ne propiše amoksicilin (penicilinski antibiotik) ako to bude potrebno kasnije u životu - pojašnjava dr. Ivan Marković, specijalist alergologije i kliničke imunologije u Specijalnoj bolnici za plućne bolesti Zagreb. Ističe i da se nekada uzima u obzir strah od penicilina jer je član obitelji alergičan, iako alergija na penicilin nije nasljedna.

Posljedice lažne etikete

- Etiketa alergije na penicilin dovodi do propisivanja alternativnih antibiotika širokog spektra, što onda rezultira slabijom učinkovitošću, lošijim kliničkim ishodima, više je nuspojava i komplikacija, veći je rizik od infekcije multirezistentnim mikroorganizmima poput MRSA-e i infekcije kirurških rana, produljene hospitalizacije i većeg rizika za smrt hematološko-onkoloških bolesnika - kaže dr. Marković.

Osim toga, visoka prevalencija alergija na penicilin ima za posljedicu propisivanje alternativnih lijekova - antibiotika širokog spektra, koji imaju slabiju djelotvornost i plodno su tlo za razvoj antimikrobne rezistencije. Stoga je skidanje nepotrebnih etiketa alergije na penicilin dio nadzora antimikrobne rezistencije; 2022. pokrenuta je inicijativa da se osobe koje imaju u svom kartonu zabilješku o alergiji na penicilin upute na procjenu rizika.

- Dio njih već iz anamneze može biti oslobođen te etikete, primjerice ako je u vrlo niskom riziku, odnosno ima alergiju na penicilin u obiteljskoj anamnezi, nakon reakcije je nekada ranije već bio primio penicilin i nije reagirao alergijskom reakcijom ili je ona bila povraćanje, proljev i glavobolja, moguće je izbrisati etiketu već direktno u razgovoru s obiteljskim liječnikom - objašnjava dr. Marković.

Ističe da je to moguće napraviti kod petine onih koji vjeruju da imaju alergiju na penicilin, odnosno nizak rizik imaju i one osobe kojima je prošlo deset godina od reakcije na penicilin. Moguće je i osobu uputiti na kožni test te potom i na provokacijski test, koji se radi u bolničkom okruženju, primjerice u KBC-u Zagreb ili u Specijalnoj bolnici za plućne bolesti. Stvarno alergičnih na penicilin tek je desetak posto od svih koji se smatraju alergičnima, pokazalo je i istraživanje provedeno u zagrebačkoj Specijalnoj bolnici za plućne bolesti.

Testirali 132 pacijenta

Od lipnja 2022. do prosinca 2024. testirali su 132 pacijenta prosječne dobi 48 godina koji su smatrani alergičnim na penicilin i kojima je većinom (više od 40 posto) alergijske reakcije uzrokovao amoksicilin s klavulanskom kiselinom ili bez nje. Kod petero su odmah napravili direktni delabeling, a preostalih 127 išlo je u daljnji dijagnostički protokol. U konačnici, kod 105 pacijenata (gotovo 80 posto) alergološka su testiranja dokazala da nisu alergični na penicilin. Alergija je potvrđena kod njih trinaest. Dodatno, rizičnu anamnezu imalo ih je troje pa je i kod njih zadržana etiketa alergije na penicilin.

- Važno je reći da nije bilo teških reakcija za vrijeme ni nakon provokacijskog testa. Učinili smo 107 provokacijskih testova i rezultirali su sa šest kasnih reakcija, sve su bile blage, a jedan je pacijent razvio ranu reakciju - kazao je dr. Marković.

Kako se manifestira

Alergija na penicilin manifestira se na različite načine i s različitom brzinom pojave simptoma. Može biti nakon pola sata u obliku urtikarije, anafilaktičkog šoka (zabilježen je u ne više od 0,01 posto slučajeva); odgođeno se javlja nakon 2-72 sata kao svrbež ili crvenilo kože, grč u bronhima te kasno, nakon 72 sata, popraćeno pojavom kožnog dermatitisa, osipa, febrilnog stanja... Rijetka, jaka alergija na penicilin uključuju Stevens-Johnsonov sindrom i toksičnu epidermalnu nekrolizu, intersticijski nefritis, sistemski vaskulitis, hemolitičku anemiju i neuritis.

Provjeriti 350 tisuća građana

Kako bi se mogao provesti program delabelinga, u Hrvatskoj bi to značilo da bi se trebalo provjeriti oko 385.000 građana koji imaju etiketu alergije na penicilin, što je deset posto populacije. Uz postojeći (mali) broj alergologa i kliničkih farmakologa to je gotovo nemoguće, ali, kako se raspravljalo na tribini Odjela za farmakoepidemiologiju NZJZ Dr. Andrija Štampar, dio izravnog delabelinga osoba s niskim rizikom možda bi mogli provesti liječnici obiteljske medicine. Razvijen je i PEN-FAST test te se program delabelinga može implementirati i na intenzivne hitne odjele. Osim u Zavodu za kliničku farmakologiju KBC-a Zagreb, provokacijski test ispitivanja podnošljivosti penicilina provodi se i u KBC-u Osijek i KBC-u Rijeka, prema smjernicama Europskog društva za kliničku farmakologiju. Ekspozicijsko testiranje traje 3-4 dana i važno ga je provoditi pod liječničkim nadzorom zbog mogućeg anafilaktičkog šoka. U KBC-u Zagreb, primjerice, postoji i lista čekanja. Godišnje naprave oko tisuću takvih testiranja, po deset pacijenata dnevno. Važno je da se testiranje napravi rano, ali ne prerano. Nikako ne unutar četiri do šest tjedana poslije reakcije, ali optimalno bi bilo unutar godinu dana od reakcije. U fokusu je, kažu liječnici, pedijatrijska populacija kod koje bi trebalo zaista potvrditi alergiju testiranjem. Kod djece se još nije razvio strah od reakcije, jer i to je velik ograničavajući faktor budući da se osoba boji primiti penicilin upravo iz straha od reakcije.