Dr. Katić: ‘Čak 70 posto pacijentica dolazi na liječenje u već uznapredovaloj fazi, dakle u trećem i četvrtom stadiju‘

Piše Dr. Kristina Katić, spec. radioterapije i onkologije, KBC Zagreb

Od ginekoloških karcinoma u Hrvatskoj svake godine oboli oko 1700, a umre oko 700 žena. Najčešći je karcinom endometrija, slijede rak jajnika i rak vrata maternice, a rjeđi su rak vagine i vulve. Velik broj pacijentica s ginekološkim karcinomima još uvijek se javlja na pregled s već uznapredovalom bolešću, a najlošija je situacija kod raka jajnika. Čak 70 posto pacijentica dolazi liječniku u uznapredovaloj fazi bolesti, to su treći i četvrti stadij.

Dr. Kristina Katić, spec. radioterapije i onkologije, s Katarinom Baković (desno) čija je liječnica

Lucija Očko/CROPIX

Glavni razlog tome je što bolest dugo ne daje simptome - jajnici su maleni, smješteni dublje u abdomenu, oko njih ima dosta prostora - a ne postoji ni preventivni probir pomoću kojeg bismo mogli bolest ranije otkriti te se žene, nažalost, javljaju liječnicima tek kada se simptomi pojave. Slučajevi koji se otkrivaju u ranijim stadijima otkrivaju se na redovnim pregledima, pa prema tome svima preporučujem da redovito posjećuju ginekologa.

Pitanje prevencije

Ako na jajniku postoji cista, važno ju je redovno kontrolirati pomoću ultrazvuka, gleda se kakva je prokrvljenost, pratimo tumorske biljege, sve kako bismo mogli procijeniti je li moguć razvoj maligne bolesti. No, ne postoji metoda pomoću koje bismo mogli utvrditi malignost prije uklanjanja ciste. Konačnu dijagnozu moguće je postaviti tek poslije operacije pomoću patohistološke analize.

Kod raka tijela i vrata maternice kod velikog se broja pacijentica bolest otkriva u ranijem stadiju, ali dosta njih također dolazi na liječenje u uznapredovaloj fazi bolesti. Posebno se to odnosi na starije pacijentice koje misle se, da nakon što su izašle iz reproduktivne dobi, više ne moraju kontrolirati kod ginekologa. To, naravno, nije istina, jer redovne su kontrole potrebne u svakoj dobi.

U prevenciji raka vrata maternice imamo jako oruđe, to su Papa-test i test na HPV: Papa-test traži promjene u stanicama prije nego što se razviju u rak, a test na HPV traži prisutnost humanih papiloma virusa visokog rizika koji uzrokuju oko 99 posto slučajeva raka vrata maternice. Pomoću njih bismo trebali detektirati bolest dok je još u preinvazivnoj fazi i može se riješiti u sto posto slučajeva ako se na vrijeme otkrije.

Zaštita cijepljenjem

Za rak jajnika, nažalost, takvu prevenciju nemamo. Pacijenticama koje su nositeljice BRCA mutacije i imaju povećan rizik od obolijevanja preporučujemo oralnu kontracepciju i pretrage dva puta godišnje, a ako je pitanje majčinstva riješeno, preporučuje se preventivna adneksektomija, uklanjanje jajnika i jajovoda, kako bi se smanjio rizik obolijevanja, ali ni to nije stopostotno jamstvo da se bolest neće pojaviti.

Ginekološki karcinomi još su opterećeni stigmom i predrasudama, no tome apsolutno nema mjesta. Osim što bismo trebali više govoriti o važnosti redovnih kontrola, moramo više govoriti i o cijepljenju mladih. Imamo primarnu prevenciju za karcinom vrata maternice, a to je cjepivo protiv HPV-a koje pruža zaštitu od tipova raka koji zahvaćaju vrat maternice, stidnicu i rodnicu. Štiti i od raka anusa, kao i od spolnih bradavica uzrokovanih određenim tipovima HPV-a, što vrijedi za oba spola. Bolest se smanjuje kada je procijepljenost 80 do 90 posto, kod nas je oko 50 posto, a to znači da još imamo puno posla kako bismo prosvijetlili stanovništvo i prevenirali ono što se može prevenirati ili kako bismo otkrili bolest u ranoj fazi, ako do nje već dođe.