Razgovor s jednim od klijenata ovih me dana podsjetio kako vam želim ispričati priču o jednom sasvim posebnom „čekiću“ kojeg svi imamo i mnogi ga svakodnevno koriste protiv sebe, a tako ga je lako odbaciti. Dakle, taj klijent k meni je došao jer je bio nezadovoljan sadašnjim poslom.
"Ne mogu više raditi ovo što radim, muka mi je i ne volim više taj posao." kaže on i nastavlja: "Najradije bih se bavio samo svojim hobijem. Ali kad god na to pomislim, sjetim se realnosti i odustanem.“
"Znači, realnost je čekić kojim sami sebe lupite po glavi svaki put kad pomislite na svoje snove?" pitam ga ja i pomislim kako on nije jedini koji koristi takav čekić protiv sebe.
Lupate li se po glavi?
Lupate li i vi sebe ponekad po glavi takvim istim čekićem? Vjerujete li, kao i ovaj moj klijent, da su vaši snovi „nerealni“?
Ojojojojojoj, ja pak osjećam da je jedna od mojih životnih misija pomoći ljudima da odbace te svoje čekiće. Ili da naprosto shvate koliko su oni nestvarni pa da im se sami rasplinu u rukama.
Jer – ovo je važno usvojiti - realnost NE POSTOJI! Dobro ste me čuli, naprosto ne postoji. Odnosno, trenutno u svijetu postoji 7,3 milijardi realnosti (evo, upravo sam provjerila na netu).
Svatko od nas ima svoju realnost i za svakoga od nas je nešto drugo realno. Slažete li se?
No, ta realnost nije ono u čemu živimo, nego ono kako VIDIMO sebe i svijet oko sebe.
Jer u svakom od nas, u svakom trenutku, u svakoj epohi i na svakoj zemljopisnoj širini i dužini, uvijek postoje stvari i okolnosti koje nazivamo pozitivnima i koje nazivamo negativnima. I samo je pitanje na kojima od njih ćemo temeljiti svoju „realnost“.
Pada mi na pamet primjer košarkaša za kojeg ste sigurno čuli - igrao je u NBA ligi i zvao se Tyrone Curtis "Muggsy" Bogues. Bio je sjajan igrač i igrao je 15 sezona. Što bi se dogodilo s njegovim snovima da je sam sebe u mladosti lupio po glavi čekićem realnosti s natpisom „Netko tko je visok 160 cm ne može igrati košarku, a kamo li sanjati o NBA-u“? Ali na njegovoj slici realnosti niski ljudi su igrali vrhunsku košarku!
"Što vam govori ta realnost zbog koje svaki puta odustanete?" pitam svog klijenta.
"Govori da je nemoguće živjeti od mog hobija." kaže on tužno.
"A postoji li negdje netko u svijetu tko živi upravo od takvog posla?" pitam.
Razmišlja on, razmišlja i napokon kaže:
"Pa zapravo, postoji... da, postoji!"
I dok odgovara na moje pitanje ja osjećam da se neke male kockice na njegovoj slici realnosti drugačije preslaguju.
Presložite kockice
Važno je presložiti svoje kockice! Potražiti što više primjera ljudi koji su uspjeli u onome u čemu mi želimo uspjeti, tragati za svim mogućim načinima (jer UVIJEK postoji način) i vjerovati u dobrostivost Svemira.
A sve misli poput „Prestar sam, premlad sam, ne znam, nemam, nedovoljno sam ovo ili ono“ i slične, naprosto otjerajte i izbrišite sa slike svoje osobne realnosti.
Ako ja to mogu, možete i vi.
Evo jednog mog primjera. Knjiga Sonie Choquette „Your Heart'sDesire“ promijenila je moj život i bila mi je toliko divna i draga da sam poželjela da je svi moji prijatelji i mnogi drugi ljudi mogu pročitati. I tako sam dobila poriv prevesti knjigu. Do tada sam prevodila samo neke interne tekstove i prijevod knjige je zapravo bila malo luckasta ideja. Zamišljala sam kako ću prijevod dovršiti, ponuditi ga jednoj od većih izdavačkih kuća, oni će knjigu štampati i svi ćemo biti sretni i veseli. Nisam se dala omesti nikakvim drugačijim mislima.
Korak po korak
U jednom trenutku sam krajičkom oka ugledala „svoj čekić“ na kojem su pisali natpisi: „Velike izdavačke imaju svoje prevoditelje, zašto bi uzeli tebe? Ti nisi profesionalka, kako znaš da tvoj prijevod uopće vrijedi? Zašto misliš da će oni prihvatiti tu knjigu, svi oni imaju svoje izdavačke planove?“. No odlučno sam zgrabila taj „čekić“ za dršku i „zafrljačila“ ga svom snagom što dalje od sebe. I nastavila predano vjerovati u svoj san. I korak po korak - dogodilo se! Planetopija je prihvatila moj prijevod, knjiga je štampana, prva edicija je rasprodana pa je štampana ponovo...i mnogi ljudi su dobili priliku uživati u prekrasnoj energiji ove knjige s hrvatkim naslovom „Put srca“.
Dakle, prepoznajte svoj „čekić“ kad se pojavi pa ga uhvatite i zamahnite njime neka odleti daleko daleko, a vi s veseljem kreirajte svoju osobnu realnost, punu prilika i mogućnosti!
Uvrstite ove dijelove u svoju sliku realnosti:
- Svijet je pun mogućnosti.
- Ja sam puno sposobnija/sposobnijii nego što mogu i zamisliti.
- Put do mog sna sasvim sigurno postoji!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....