Zanima me gdje vi provodite svoje ljetne godišnje odmore? Idete li uvijek na isto mjesto? Idete li uvijek na more? S obzirom na to da mi u Hrvatskoj zaista imamo najljepše more na svijetu, sasvim je razumljivo da će veliki broj vas za svoj odmor odabrati ljepote našeg plavog i kristalno čistog Jadrana i opustiti se uz zvuk zrikavaca i miris borova. Ako pak sami imate kuću ili stan na moru, vrlo je vjerojatno da ćete uvijek odlaziti na to isto mjesto.
Sve je ovo lijepo i dobro, ali danas vas želim potaknuti da isprobate nešto sasvim drugačije.
Naime, i ja sam cijeli život svoja ljeta provodila na moru. Kako mi je mama s mora, tako smo od mog djetinjstva odlazili baki (noni) u Rijeku, a zatim, kad je sagrađena cesta, u kuću u Lukovu. Moj suprug je također s mora pa se niz ljeta u Primorju nastavio. Bila sam vrlo sretna s time i nisam puno razmišljala o drugačijim opcijama.
Drugačija vrsta odmora
No prošlog smo ljeta suprug i ja proveli dva dana u planinama i jako nam se svidjelo. Pa smo ove godine rezervirali četiri dana u Dolomitima. Tako da upravo s oduševljenjem otkrivam čari sasvim drugačijeg ljetnog ambijenta i drugačije vrste odmora. Pa što to ima tako sjajno u planinama i zašto biste ih i vi ponekad trebali odabrati za svoj ljetni odmor?
Prvo, za sve vas koji teško podnosite ljetne vrućine, ovdje je temperatura idealna. Danju se izmjenjuju sunce i veliki bijeli oblaci, tako da je temperatura ugodno svježa - ja sam cijelo vrijeme obučena u majicu kratkih rukava i laganu vestu na kopčanje. U ruksaku nosim i jaknu, za svaki slučaj. No navečer se temperatura još spusti i toliko je prohladno da je ugodno spavati pod poplunom. A prozor cijelu noć može biti otvoren - kroz njega ulazi samo čisti planinski zrak, nema nijednog komarca (kakvo olakšanje!).
Drugo, ako odaberete mjesto koje je zimi skijalište, pruža vam se mogućnost da se žičarama svaki dan uspnete na neki drugi planinski vrh ili zaravan. Mi se nalazimo u mjestu Corvara oko kojega su takvi vrhovi zaista prelijepi. Ima nešto pomalo nadnaravno u pogledu s planine na druge moćne planinske lance i vrhunce koji su svuda uokolo - neki od njih pokriveni snijegom, drugi stjenoviti i strmi ili pak nazubljeni poput krune. A u dolini se vide zeleni travnati obronci i malene ceste i kućice. Ima nešto posebno u takvom pogledu s visine u daljinu i širinu što otvara i širi grudni koš, što puni dušu nadahnućem i ushitom, što potiče da duboko udahnemo - život. U trenucima dok se stapam s takvim pogledom učini mi se da nedostaje samo neka svečana i dramatična glazba u pozadini. Osim toga, upijanjem tog pogleda na velike i moćne planinske masive kao da se lakše povezujem i osjećam - vlastitu unutarnju (pomalo zaboravljenu) moć.
A istovremeno - na svakom se koraku stapam s iskonskom prirodom kroz šume borova, jela, smreka i cedrova i livade prekrivene divljim poljskim cvijećem. Vjerujem da nigdje nema tolike raznolikosti poljskog cvijeća kao u planinama. Na svakom kvadratnom metru livade zajedno rastu ivančice, ružičasti čičak, ljubičasti zvončići, veliki maslačci, djeteline raznih boja i još mnogi cvjetići u svim mogućim bojama, oblicima i veličinama. Ne mogu im se dovoljno načuditi i nadiviti pa dok hodamo planinskim stazama stalno zastajkujem i fotografiram ih.
Obiteljska atmosfera
Osim svega toga, planine su i pune iznenađenja - primjerice na najvišem obližnjem vrhu otkrili smo prekrasno malo jezerce.
Još jedan dobar razlog za boravak u planinama je što ovdje imate priliku jesti proizvode lokalnih proizvođača - svi mesni i mliječni proizvodi su s obližnjih seoskih gospodarstava, sve tjestenine su domaće izrade, nude se tradicionalne juhe od povrća, ječma ili krumpira. A otkrila sam i neobičnu, ali vrlo ukusnu zelenu salatu s jabukama, grožđicama i pinjolima. U ovakvim planinskim mjestima sve je nekako obiteljski - obiteljski pansioni, obiteljski restorančići i planinarski domovi. U njima radi puno mladih, čini se da već rano uvode djecu u posao. U takvoj se obiteljskoj atmosferi možete brzo opustiti i osjetiti dobrodošli.
I na kraju, ako imate osjećaj da biste se trebali više kretati ili vježbati - planine su sjajno motivacijsko mjesto za to. Osim što će vas prelijepi pejzaži pozivati da kroz njih prošećete (pa nećete ni primijetiti da hodate satima), na svakom ćete koraku susretati bicikliste i planinare koji pršte od tjelesne spremnosti i snažnih mišića. Već sam pogled na njihovo kretanje i držanje motivirat će vas da se i sami više potrudite.
I da zaključimo - kako je ono pjevalo „Bijelo dugme“? „Hajdemo u planine, jer tamo, jer tamo nema zime. Ojdada ojda ojda ojda ojda, ojdada ojda ojda ojda da.“