Ne slijedite trendove, pokažite svima svoje 'brkove'!

Za početak vam svima želim jednu zanimljivu i radosnu godinu, punu novih otkrića i hrabrih koraka, uz puno ljubavi prema sebi i svijetu oko sebe! Želim vam godinu u kojoj ćete ispuniti bar jednu već dugo sanjanu želju, u kojoj ćete vjerovati u čuda, često se smijati i uroniti u kreativnost svih vrsta!

I u kojoj ćete potpuno samouvjereno nositi sve svoje "brkove"!

E sad, da vam objasnim ovu zadnju neobičnu rečenicu.

Ah, ti brkovi

Ovih božićnih praznika naš stariji sin Teo (koji je cijelu školsku godinu, zajedno sa svojom djevojkom Majom, na magisteriju u Barceloni), došao je na deset dana kući u Zagreb. Suprug i ja smo ih otišli dočekati na aerodromu. Kad smo ih ugledali, radosno sam im potrčala u zagrljaj - i... odjednom se počela smijati!

Teo je imao brkove, i to vrlo smiješne - tamne, debele i sa svake strane produžene u zavijutak prema gore - izgledao je kao mješavina Salvadora Dalia i Hercule Poirota! "Kako se duhovito zamaskirao" - pomislila sam i uhvatila ga za brk da vidim koliko je čvrsto zalijepljen. No sad se on smijao, jer brk je bio pravi! Nisam mogla vjerovati, ne sjećam se da sam ikada u životu uživo vidjela osobu s takvim brkovima, osim u maškarama. "Zezaš se? Stvarno hodaš naokolo s tim brkovima?"-pitala sam u nevjerici.

Na to nam je on objasnio kako je u Španjolskoj ove jeseni bio "štos" u mjesecu studenom pustiti brk, sve je bilo puno brkatih muškaraca svih godišta. No, dok ih je većina početkom prosinca obrijala taj svoj ukras, Teo je odlučio svoje brkove još više pustiti, da vidi koliko veliki zavijuci mu mogu narasti.

Izgledao je toliko smiješno da ga cijelim putem do Zagreba nisam mogla pogledati, a da ponovo ne prasnem u smijeh. Maja se već navikla.

Neki su smatrali da ih hitno treba obrijati, drugi da su baš cool, neki su mu govorili da je dobro što trenutno studira, jer ga u poslu nitko ne bi ozbiljno shvaćao, a neki su smatrali da bi i u poslu na ovaj način bio upečatljiv. Moja svekrva, kad ju je posjetio u Opatiji, reagirala je sa zadovoljnim smiješkom i odmah je pronašla dvije stare slike - svog oca i djeda - s istim takvim brkovima, što je Tea, naravno, oduševilo.

Na dan povratka u Barcelonu, na vrata mu je pozvonio najbolji prijatelj iz Rijeke i kad ga je ugledao, doslovce se savijao od grohotnog smijeha i prvo vrijeme nije uopće mogao s njim pričati bez da se stalno smije.

Svi imamo mišljenje

Uglavnom, meni je cijela ta priča bila jako zanimljiva za promatrati - to kako svi odmah reagiramo na nešto što odskače od uobičajenog, kako svi o tome imamo mišljenje za koje smatramo da je ispravno i kako jako puno ljudi onoga tko "odskače" pokušava nagovoriti da bude "normalan". Isto tako, simpatično mi je bilo vidjeti koliko se Teo nijednim tim komentarom nije dao pokolebati, ni za milimetar - on je odlučio imati Dali-brkove i gotovo.

I upravo zbog toga sam vam svima poželjela da u godini koja nam je stigla i vi tako potpuno odlučno i nepokolebljivo nosite sve svoje "brkove"! Sve ono što je baš vaše, što iz srca i radosti odabirete za sebe, što vas čini drugačijima i jedinstvenima, što želite isprobati i kakvi želite biti! Bez obzira na bilo čije mišljenje o tome, budite hrabro i čvrsto svoji!

Jer ako ustrajete u tome da budete ono što istinski osjećate da želite biti, svi će se prije ili kasnije na to naviknuti i to prihvatiti (kao što smo se i mi sad već naviknuli na Teov brk), a nikad se ne zna, možda time čak pokrenete i neku novu modu!

A što bi sve mogao biti vaš "brk"?

• Način na koji se zapravo želite odijevati.
• Boja kose i frizura koja izražava istinskog ja.
• Jasno i glasno izražavanje svog pogleda na svijet.
• Igranje pošteno i u nepoštenoj okolini.
• Kreiranje vlastitih snova, bez obzira na okolnosti i bilo čije mišljenje...

Kalendar Sanjinih radionica možete pogledati ovdje.