SHUTTERSTOCK
probajte

Kako odbaciti loše navike - ono što se ukorijeni, teško je iščupati!

Loše navike bilo bi dobro ‘iščupati‘ čim zamijetite da ste ih počeli upražnjavati

Kako smo tijekom ovog ljeta uglavnom bili izvan Zagreba, naš mali vrt ispred kuće bio je prepušten sam sebi. Pa je ‘podivljao‘. Prije desetak godina posadila sam u jednom kutku melisu (matičnjak), znajući da je ljekovita i radujući se limunkastom mirisu njezina lišća. No tada nisam znala koliko se nametljivo melisa razmnožava i da će se svakog proljeća sve više neumoljivo širiti po vrtu. I također nisam znala da će kad naraste u visinu, njezino lišće postajati smećkasto i djelovati nekako sparušeno (možda se to događa samo u gradu).

Po povratku s mora dočekalo me više od pola vrta gusto prekrivenog visoko izraslom melisom. Ništa drugo ispod nje nije moglo rasti, a maleno stablo jabuke koju sam posadila virilo je iz tog zeleno-smećkastog mora kao da doziva upomoć. Pa sam se razljutila, navukla rukavice i uhvatila čupanja melise.

Manje stabljike lako sam izvlačila s korijenjem, no što je biljka bila veća, to je bilo teže. "Kad se dobro i temeljito ukorijene, gotovo ih je nemoguće iščupati!"- pomislila sam pomalo začuđena, vukući snažno jedan snop s obje ruke.

I odmah zatim ta je misao pokrenula druge misli o korijenju. I ukorjenjivanju. Pa ih želim danas podijeliti s vama.

Osjećamo se stabilno

Baš kao što biljci čvrst korijen daje snagu i sposobnost odupiranja, tako je i svakome od nas potreban osjećaj da smo negdje "ukorijenjeni". Kad znamo da imamo svoj dom u kojem se osjećamo sigurno i podržano, bliske ljude koji nas okružuju, poznatu okolinu koja je predvidiva i taj neki osjećaj "svog mjesta", tada smo i mi poput snažne ukorijenjene biljke - osjećamo se stabilno i čvrsto i to ‘naše mjesto‘ nas doslovno hrani. Daje nam snagu odupiranja nevoljama.

Nedavno mi se jedna draga prijateljica požalila da se osjeća kao da nije u svojoj uobičajenoj snazi. S obzirom na to da je u posljednje vrijeme pretežno putovala i boravila na različitim svjetskim lokacijama (povremeno se vraćajući u novi stan koji je unajmila), pred očima mi se pojavila jasna slika prelijepog drveta koje je zasađeno u veliku teglu pa ga takvog prevoze na različite lokacije. Koliko god ta mjesta bila lijepa, ono se ne može ukorijeniti pa je upravo na isti način i mojoj prijateljici počeo nedostajati taj osjećaj dublje sigurnosti. Kad prepozna mjesto na kojem istinski želi ‘posaditi svoje drvo‘, vratit će joj se i osjećaj duboke snage.

U energetskom sustavu našeg tijela prva se čakra naziva korijenskom - ne samo zato što je najbliža zemlji, nego i zato što velik dio njezine snage dolazi upravo iz tog osjećaja ukorijenjenosti.

E sad, ima i druga (i sasvim drugačija) tema na koju me korijenje melise podsjetilo. A to su naša ukorijenjena ponašanja i navike. Jeste li primijetili koliko je neko vaše novo ponašanje koje ste počeli primjenjivati, u početku slabo ukorijenjeno? Morate se na njega podsjećati, stare navike ga pokušavaju izgurati i zaista ga trebate dobro zaštititi da bi opstalo. A s druge pak strane - neke nepoželjne, ali ukorijenjene navike nikako ne uspijevate iščupati - vučete s dvije ruke, oduprete se i nogama, ali navika se ne da. Ili joj pak uspijete samo ‘odlomiti stabljiku‘, ali korijen ostane i iz njega se navika ponovno razvije. Ako ne čupamo svoje loše navike, one također (baš poput melise) imaju tendenciju da se šire i zaguše kvalitetne dijelove našeg života.

Da nastavimo analogiju s melisom - loše navike bilo bi dobro ‘iščupati‘ čim zamijetite da ste ih počeli upražnjavati - dok je korijen još slab. A kod starih navika, važno je više se pozabaviti korijenom nego stabljikom. Ako otkrijete kako i zašto je navika nastala i posvetite se rješavanju tog uzroka (korijena), puno lakše ćete ju zauvijek maknuti iz života, da se nikad više ne vrati!

Baš je zanimljivo koliko stvari čovjek može naučiti od melise:)

Linker
15. srpanj 2024 17:47