Više od uobičajene nesigurnosti. Ovo su znakovi da patite od kompleksa manje vrijednosti

Kompleks manje vrijednosti zvuči kao jedan od onih izraza koji su toliko izlizani i prekomjerno korišteni da su izgubili svoje pravo značenje. No, to je ipak mnogo ozbiljnija stvar od uobičajene i prirodne nesigurnosti koja se javlja nakon što, tko zna koji put, niste prošli na intervjuu za novi posao ili nakon što su svi vaši prijatelji pronašli partnere (ili partnerice), a vi ste ostali jedini samac.

- Zamislite to kao da imate zaista oštrog i nesmiljenog kritičara koji živi u vašoj glavi i ne uzima niti dan odmora. To je kronično i trajno stanje uma koje vam govori da ste lošiji, slabiji... od ostalih, a obično se oblikuje ranim iskustvima poput odrastanja pod stalnim kritiziranjem ili internaliziranjem nerealnih perfekcionističkih standarda o tome što je uspjeh, ljepota, vrijednost... Vidite sebe kroz leće neprilagođenosti i nepravilnosti, poput toga da jedno odbijanje vašeg poziva na druženje znači da niste vrijedni da vas drugi uključe u društvo ili toga da jedan neuspio spoj s djevojkom znači potvrdu da ste nedostojni ljubavi - pojašnjava Elisa Martinez, obiteljska i bračna terapeutkinja specijalizirana za anksioznost, traume i samopouzdanje. Pa, ako se pitate je li vaš hiperkritičan um (s crnim i samokritičnim humorom) prešao liniju i postao nešto štetno, provjerite koji su neki od najtipičnijih znakova koji upućuju na postojanje kompleksa manje vrijednosti.

1. Ne možete prihvatiti komplimente jer im zaista ne vjerujete

- Čak i najiskrenija pohvala ili impresivno postignuće može se činiti gotovo nemogućim za povjerovati ako imate kompleks manje vrijednosti. Ljudi s takvim stanjem uma često odbijaju komplimente s mislima poput "Zapravo ne zaslužujem to unapređenje, samo sam imao sreće". Mogu čak i instinktivno grubo odbiti lijepe riječi (primjerice "Ne moraš lagati, znam da izgledam grozno"). U podlozi toga je uvjerenje da, neovisno o tome koliko uspjeha ostvarite ili pohvala čujete, smatrate da ste nekako na prijevaru uspjeli nešto postići ili da ljudi nisu iskreni prema vama - kaže psihoterapeutkinja Charmaine Bryant. Dodaje da, iako vam se možda čini sigurnije umanjiti svoj uspjeh ili odbiti priznanje i pohvalu, ta navika polako učvršćuje istu staru "priču" - da niste dovoljno dobri.

2. Stalno sami sebe "pokapate" riječima "uvijek" ili "nikada"

Vi niste samo razočarani što niste otrčali tu utrku onako brzo kako ste htjeli ili ponovno niste dobili očekivano promaknuće. Za razliku od toga kad je netko jednostavno strog prema sebi, kompleks manje vrijednosti zvuči ekstremno, sve je crno ili bijelo, apsolutno. Umjesto da razmišljate "Volio bih da sam to bolje učinio", vi ćete razmišljati "Ja nikada ništa neću učiniti kako treba" ili "Uvijek ću biti neuspješan" ili "Svi znaju da sam luzer".

- Ili mora biti nepogrešivo ili je neuspjeh. Ne postoji ništa između, nikakva siva zona - ističe Martinez.

A takvo razmišljanje u stilu "sve ili ništa" ne samo da nije točno, već ni ne ostavlja prostora za nijanse, samosuosjećanje ili rast. I zaista, kako bi uopće i mogao biti samopouzdan netko koga mozak neprekidno hrani takvim mislima da je i najmanji kiks nešto neoprostivo.

3. I najnježniji feedback interpretirate kao dokaz vašeg neuspjeha

Nitko ne uživa u konstruktivnoj kritici. No, čak i najblaža i najdobronamjernija sugestija može biti doživljena kao osobni napad za osobe koje pate od kompleksa manje vrijednosti. I može biti dovoljna da ih pogurne u ponor stida. Opušteni komentar vašeg šefa o tome kako bi se mogao poboljšati neki zadatak, na primjer, može biti interpretiran kao potvrda da ste zeznuli cijeli posao (Uh, kako to da me nije otpustio?). Blagi komentar vašeg partnera o tome da ste prošle noći tijekom rasprave možda mogli i drugačije reagirati odjednom se može pretvoriti u dokaz da ste potpuno pogrešna osoba koja zaslužuje da bude ostavljena.

- Kad primimo feedback, normalno je da imamo trenutak sumnje u sebe i preispitivanja. Osjećamo se loše, ali to obično brzo prolazi. Ali neki ljudi mogu o tome razmišljati danima pa i mjesecima jer to potkrepljuje sve te negativne misli o sebi koje su ionako imali.

4. Gledate tuđe uspjehe i automatski se pitate što s vama nije u redu

Gotovo da je nemoguće to ne pomisliti do određene mjere. No, za osobe s kompleksom manje vrijednosti takve usporedbe nisu samo prolazni trenuci zavisti, već postaju zrcalo kroz koje procjenjuju vlastitu vrijednost, odnosno izostanak iste. Kad netko podijeli novu foru ili objavi zaruke ili post o impresivnom sportskom uspjehu, vaš um trenutačno postane zaposjednut mislima poput "Koliko god se trudio, nikada neću biti tako uspješan kao ta osoba, u suprotnom bih ja sada bio na njezinu mjestu" – Ne samo da želite imati ono što ima ta osoba, već ste i uvjereni da s vama nešto nije u redu zato što vam to ne polazi za rukom – kaže Bryant.

5. Zaista se jako, jako trudite da steknete odobravanje i priznanje okoline

- Ako ste uvjereni da niste dovoljno dobri ni u čemu, vjerojatno osjećate pritisak da nekako "zaradite" svoju vrijednost. Jer, kad ne vjerujete da ste dovoljni sami po sebi, pohvale i odobravanje drugih su jedino što može ispuniti tu prazninu. Zato kod osoba s kompleksom manje vrijednosti često postoji nevjerojatna potreba za udovoljavanjem drugima, gotovo bez ikakvih granica – pojašnjava Martinez.

To se može manifestirati u sitnicama, poput pretjeranog ispričavanja zbog gluposti ("Oprosti, vjerojatno sam čudak zato što obožavam horor filmove") ili slaganja s većinom samo zato što se bojite da vaše vlastito mišljenje nije dovoljno zanimljivo. No, treba obratiti pažnju i na suptilnije oblike tog ponašanja koje karakterizira udovoljavanje drugima, poput toleriranja maltretiranja u vezama ili drugim odnosima zato što vas vaš kompleks manje vrijednosti uvjerava da ste i zaslužili takav tretman. Ili se možda na poslu tjerate do točke da doživite burnout samo zato da bi drugi vidjeli kako ste vi "pametni", a onda se osjećate uništeno ako to ne uspijete postići.

Kako se riješiti kompleksa manje vrijednosti

Ono što je kod njega frustrirajuće jest to da je to stanje uma, a to znači da je gotovo nemoguće odjednom se riješiti negativnih misli koje ste usvajali godinama. Stoga se obje stručnjakinje slažu u tome da je najbolji način za oslobađanje od tog kompleksa rad s psihoterapeutom. Jedino tako možete otkriti što je u korijenu vašeg osjećaja promašenosti i zatim prekinuti te obrasce ponašanja uz stručno vodstvo terapeuta. A ono što možete poduzeti sami jest da idete korak po korak i pokušate se oduprijeti prirodnom instinktu da odbijete komplimente ("Neeee, izgledam grozno") i prihvatite ih s jednostavnim i banalnim "Hvala, i meni se sviđa kako danas izgledam". Bryant savjetuje i da pratite, ako treba i zapisujete, svoje uspjehe i jake strane. I onda kad vas vaša nesigurnost baš jako obuzme, možete podsjetiti sebe kako ste, primjerice, uspjeli doći među prvima do cilja u nekoj utrci ili imate divnu grupu prijatelja te na takve stvari gledati kao na dokaz da vrijedite mnogo više nego što vam to vaše zločeste misli dozvoljavaju da vjerujete.

Na kraju, biti izliječen od kompleksa manje vrijednosti ne znači stremiti ka savršenstvu.

- To je postupan proces prihvaćanja vlastitih pogrešaka i vrijednosti istodobno – kaže Martinez te dodaje da će, tek kad jednom prihvatite činjenicu da te dvije istine mogu koegzistirati, vaš unutarnji zlostavljač napokon početi slabiti i popuštati svoj stisak.