Požežanin Vinko Pisarović u mirovini je, ali to ne znači da miruje, naprotiv. Vitalni 73-godišnjak trenira šest dana u tjednu - redovito trči i vježba u teretani - a samo se nedjeljom odmara. Ljubav prema trčanju odvela ga je i na brojna natjecanja, pa danas u nogama ima četiri maratona i šezdesetak polumaratona, a utrke od pet ili deset kilometara teško bi bilo pobrojiti. I sve to ne bi ni bilo iznenađujuće da se Vinko trčanju nije posvetio tek poslije 60. godine. Do tada nije baš shvaćao ozbiljno one koji trče, a nitko ih ne proganja, pa je i sinu Ivanu, zaljubljeniku u trčanje, u šali znao govoriti da se ne ubija i pitati ga zbog čega si to radi.
Korak po korak
Onda je jednom, samo da bi vidio kako je to, pokušao istrčati jedan kilometar. Bilo mu je to grozno iskustvo, kaže, ali nije htio odustati. Stisnuo je zube i istrčao nekako tih tisuću metara. Tada se malo i zainatio pa je, testirajući samoga sebe, korak po korak došao do prvog polumaratona, osječkog, i to nakon samo šest mjeseci treniranja, a onda, nakon još pola godine, i do maratona. Štoviše, svoj je prvi maraton istrčao prije nego što je Ivan istrčao svoj.
- Na prvom maratonu, u Beču 2015. godine, trčao sam tri sata i 55 minuta - sjeća se Vinko koji je istrčao i maratone u Linzu, Palmanovi i Trevisu, a najviše ga se dojmila upravo utrka u austrijskoj prijestolnici. Rezultat koji je na njoj postigao nikako nije za podcijeniti (po istraživanju iz 2021. muški maratonci svih dobi koji koriste platformu Strava prosječno završavaju utrku za tri sata i 35 minuta), a ovdje treba reći i da naš sugovornik utrke redovito završava na jednom od prva tri mjesta u svojoj dobnoj skupini.
Svaki tjedan utrka
Vinko Pisarović po struci je dipl. inženjer drvne industrije i cijeli radni vijek proveo je u požeškom proizvođaču namještaja Spin Valisu. Otišao je u mirovinu prije dvije godine, to također pokazuje koliko mu je važno biti aktivan, pa možda i ne čudi što se u zreloj dobi ozbiljnije okrenuo sportu. Bavio se sportom i dok je bio mlađi, igrao je nogomet i tenis, rekreativno, ali redovito. Tenis zaigra i danas, no pravu sportsku ljubav pronašao je u trčanju.
Zbog te je ljubavi neko vrijeme na utrke išao svaki tjedan, nekada je imao i dvije utrke u danu. Teško mu nisu padale ni zahtjevne pripreme za maratone - počeo bi se pripremati četiri mjeseca unaprijed, vježbajući pet dana u tjednu tijekom kojih bi istrčao 60 do 80 kilometara.
Cijelo vrijeme vježba sam, bez trenera. Pazi na to da u trčanje uklopi sprint, jer je to jedini način za dobivanje na brzini. Tako se, trčeći po dionicama, priprema i za utrke: prvo se dva kilometra zagrijava, pa onda izmjenjuje mirnije dionice s dionicama sprintanja dugim po 800 metara. Po treningu odsprinta četiri takve dionice, između dužih dionica koje istrči polaganije. Koliko je posvećen trčanju pokazuje i činjenica da nikada nije prekinuo trening, baš uvijek je istrčao svojih zadanih deset kilometara.
Nabrijani triatlon
Danas je Vinko ipak smanjio tempo u odnosu na najrastrčaniji period života, a tome je kumovala ozljeda. No, prije nego što je bio prisiljen malo zakočiti, okušao se u velikom izazovu i uspješno otplivao, odvozio i istrčao Half Ironman na beogradskoj Adi Ciganliji 2018. godine. Utrke Ironmana "nabrijanija" su verzija olimpijskog triatlona: dok olimpijski triatlon uključuje 1,5 km plivanja, 40 km vožnje bicikla i 10 km trčanja, kod Ironmana se pliva 3,8 km, vozi bicikl 180 km i trči 42,195 km. Istina, Half Ironman upola je kraći od toga u svakoj disciplini, ali i dalje iznimno zahtjevan. Zgodan je podatak da je u tom periodu Požega imala visoku koncentraciju ironmana; u jednom trenutku bilo ih je četiri do pet, što je na oko 22.000 stanovnika vjerojatno državni rekord po zastupljenosti "željeznih", smije se Vinko.
Njemu se bilo malo teže pripremati za Ironman nego za maraton, jer plivati može samo ljeti, ili na otvorenom bazenu u Požegi, ili u Crikvenici gdje ljetuje. Najbliži mu je zatvoreni bazen u Slavonskom Brodu, no kako mu smeta alergija na klor, tako se morao osloniti samo na ljetne treninge. Postignutim rezultatom može biti itekako zadovoljan.
- Utrku sam dovršio za šest sati i 20 minuta (muškim natjecateljima u dobnoj skupini od 65 do 69 godina prosječno za to treba šest sati i 44 minute, izračunali su Britanci, op. a.). Nisam znao što mogu očekivati, pa sam išao polako, malo se prištedio i - na cilj došao svjež. Bilo je 210 natjecatelja, ja sam stigao 170. do cilja. Prvi sam u svojoj dobnoj skupini iz Hrvatske koji je to napravio - opisuje svoj uspjeh.
Nastavlja s treninzima
Planirao je nastaviti s Ironmanom, ali ozlijedio se na treningu pa mu je liječnik rekao da mu je bolje više ne pokušavati ni s Ironmanom ni s maratonom. Odustao je i od polumaratona te se vratio na utrke od pet kilometara, jednu od najnovijih istrčao je prije dva tjedna u Samoboru. Za održavanje kondicije sada trči tri puta tjedno po deset kilometara, tri puta tjedno ide u teretanu, a ljeti i puno pliva. Vršnjaci mu se, kaže, malo čude što toliko trči, no to ga ne može pokolebati. Osim što mu je trčanje ljubav, još je i korisno za zdravlje, jer pomaže prokrvljenosti cijelog tijela pa kisik i hranjive tvari lakše dopiru do svake stanice. Ima zbog trčanja i puno snage pa mu je lakše raditi i sve ostalo u životu. Svjestan je da je za kontinuitet u treniranju snažna volja najvažnija.
- Sam se sa sobom boriš, ljudi počnu pa odustanu upravo zbog toga što im nedostaje volje, snage i želje. Bez lude glave nema treniranja! - naglašava iskusni trkač.
Naš sugovornik općenito vodi zdrav život, a od dijagnoza ima samo povišen krvni tlak za koji uzima terapiju. Alergičan je na ambroziju, no već godinama svako jutro uzima po jednu žlicu crnog kima i alergija je uvelike oslabila.
Sin Ivan, koji je zaposlen u velikoj telekomunikacijskoj tvrtki u Zagrebu, i kći Vesna, naša poznata glazbenica, podržavaju očeve treninge, sportske napore i zdrav pristup životu. I Vesna dosta trenira - puno vozi bicikl, kod kuće vježba i na trenažeru, jer bez kondicije i dovoljno zraka u plućima nema pjevanja, kaže Vinko. Ima i on traku za trčanje u kući, ali više voli trčati vani. S treninzima će nastaviti, jer ne želi izgubiti mišićnu masu, do čega u višoj životnoj dobi lakše dolazi. Uz trčanje, teretanu i ljetno plivanje Vinko još i puno hoda. U tome mu se pridružuje supruga Brankica, pa rado zajedno odlaze na ture brzog hodanja.
Pazi da se ne udeblja Svaki dan provjera na vagi
Apetit Vinka Pisarovića dobro služi, no on se ne prepušta tim porivima i dobro pazi da ne pretjera s jelom. Lako se udebljati, kaže, pa je važno na vrijeme prestati jesti, prije nego što glava javi da ste siti. Dan redovito počinje s dobrim smoothiejem, pa si ujutro smuti oko sedam decilitara naranče, banane, jabuke, mrkve, kruške, borovnice. To popije oko osam sati i poslije toga je miran do ručka.
- Između smoothieja i ručka ne jedem ništa, navikao sam tijelo na to i nisam gladan. Supruga Brankica također popije smoothie, ali ostale moje navike ne dijeli. Ručamo oko 12.30, uglavnom klasična domaća jela, pojedem i ono što ne volim baš previše, poput mahuna. Poslije podne za međuobrok uzmem jabuku, lješnjake, takve zalogaje. Za večeru pojedem malo kobasice ili slanine, odrežem si malu količinu i - to je to. Mogao bih, naravno, pojesti više, ali ne želim, jer pazim na kilažu. Imam 80 kilograma i ne želim prijeći tu granicu. Važem se svaki dan i ako se dogodi da malo prijeđem, odmah idem na skidanje viška - opisuje prehrambene navike Vinko.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....