Mateja Klemenčić

 FOTOGRAFIJE: TOMISLAV KRISTO/CROPIX
ozbiljan poremećaj

Opsesivno vježbanje i zdrava prehrana doveli su profesoricu Mateju (32) iz Svete Nedelje do zastrašujuće situacije!

Mateja Klemenčić je razvila, ali i pobijedila ortoreksiju i o tome napisala knjigu

Ortoreksija je poremećaj prehrane koji obuhvaća nezdravu opsesiju zdravom hranom i praćenje strogog režima prehrane. Iz prve ruke ju je doživjela Mateja Klemenčić (32), profesorica španjolskog i ruskog jezika te autorica knjige „Fitness i napolitanke” u kojoj je progovorila o svojoj borbi.

- Pred kraj fakulteta sam počela vježbati i malo paziti na prehranu, bila je to „nevina” odluka da živim zdravije. Nikad dotad nisam vježbala, ali sam s dijetama eksperimentirala već od djetinjstva. Oduvijek sam bila nezadovoljna svojim tijelom - priča nam Mateja.

Nakon određenog vremena je, kaže, počela sve više proučavati prehranu i vježbanje, a onda i započela sa strogim režimom.

- Prvo sam jela manje brašna i šećera, a nakon nekog vremena sam takve namirnice u potpunosti izbacila. Stalno sam dodavala nova i stroža pravila. Odjednom sam bila na strogoj dijete na kojoj sam si točno odredila što smijem jesti, a što ne - govori.

Dodaje kako dugo nije bila svjesna da ima ortoreksiju dok se kao posljedica toga nisu javila kompulzivna prejedanja.

- Prvo sam mislila da su prejedanja problema, ne znajući da je uzrok tome stroga prehrana - iskreno nam govori.

image
FOTOGRAFIJE: TOMISLAV KRISTO/CROPIX



Nekad sam vježbala i dva puta dnevno

Mateja je čak tri godine živjela u uvjerenju da su sva ta stroga pravila prehrane u redu. Godinu i pol dana je, kaže, jela samo zdravo, a onda su krenula kompulzivna prejedanja.

- Na početku su bila rijetka, a kako samo nakon svakog prejedanja imala stroži režim, postala su učestalija - prisjeća se.

Otkrila nam je i kako je u najgoroj fazi ortoreksije izgledao njezin jelovnik.

- Za doručak bih obično jela zobenu kašu s proteinima i u to bih dodala pola banane. Kava je smjela biti crna ili samo s bademovim mlijekom. Ručak i večera uvijek su bili piletina i povrća. Tijekom ručka i večere sam se znala pretrpavati jer sam bila gladna, a ovo je bila zdrava i sigurna hrana - objasnila je.

Unosila je oko 1500 kcal dnevno što je bilo ispod svake granice jer je bila jako fizički aktivna.

- Trenirala sam minimalno pet puta tjedno, a nekad sam išla i dva puta dnevno u teretanu - govori nam.

Takav oblik prehrane, naravno, nije bio održiv i krenula su prejedanja.

- U početku sam tri do šest mjeseci bila na strogom režimu, a onda je došlo jedno kompulzivno prejedanje. Nakon toga bih nekoliko mjeseci jela samo "zdravo" pa se onda zaredalo nekoliko prejedanja. Postepeno su se smanjivala razdoblja restrikcije, a povećavala razdoblja prejedanja. Najgora faza je bila kad sam se prejedala tri mjeseca bez prestanka i udebljala se 15 kilograma - prisjeća se.

Naravno, sve je to bila posljedica dugih faza gladi i nedostatka nutritivnih tvari, posebice ugljikohidrata i masti.

- Znala sam pojesti oko 400 grama napolitanki, jednu cijelu čokoladu, vrećicu flipsa i pola kruha s nekim namazom. Sve to bih pojela u pola sata. Ili bih otišla u pekaru i kupila punu vrećicu pekarskih proizvoda. Sve bi odmah nestalo - govori.

Sjeća se da joj se želja za prejedanjem često javljala na poslu pa bi jedva dočekala 16 sati kako bi otišla kući i 'trpala' hranu u sebe.

- Kad sam shvatila da to više ne mogu sama, javila sam se u Centar za poremećaje hranjenja BEA. Tamo sam tek shvatila da je ortoreksija zapravo problem - kaže.

image
FOTOGRAFIJE: TOMISLAV KRISTO/CROPIX


Mislila sam da me nitko ne voli

Mateja je kroz psihoterapiju i rad na sebi shvatila da je poremećaj prehrane posljedica dubljih problema.

- Mislila sam da me nitko ne voli, da ništa ne vrijedim, da sam dosadna i glupa... Što god sam mogla o sebi loše misliti, ja sam mislila. Zato sam se nadala da ako budem fizički savršena, ljudi će mi oprostiti druge mane. Jer naravno - imala sam potrebu za ljubavi i prihvaćanjem - iskrena je. Dodaje da se bavila hranom i tijelom da se ne mora baviti suštinskim problem - vlastitom vrijednosti.

Bile su joj potrebne tri godine da riješi poremećaj prehrane.

- Ne mora nam se naše tijelo estetski sviđati da bismo ga poštovali i tretirali na kvalitetan način. Osim toga, često idemo s pretpostavkom "kad smršavim i kad mi se moje tijelo bude sviđalo, tretirat ću ga na pravi način". No, to treba ići odmah - objasnila je.

Na odnosu s vlastitim tijelom počela je raditi tako što ga je krenula gledati neutralnije, kroz ono što joj ono omogućava.

- Vidim da ljudi često preuveličavaju i romantiziraju svoje tijelo. Mislim da se ne moramo zaljubiti u njega da bismo ga poštovali. Ja sam svaki dan stavljala fokus na ono što mi tijelo omogućava. Prestala sam s fitnessom na osam mjeseci i posvetila se hobijima koji nemaju veze s potrošnjom kalorija. Bilo mi je teško jer sam izgradila „fitness identitet”. Trebalo mi je vremena da to otpustim i stvorim neku novu definiciju sebe - rekla je.

Naravno, Mateja je morala pristupiti i prehrani na drugačiji način. Odlučila se za intuitivno hranjenje - antidijetu koja zastupa jedenje u skladu sa signalima gladi i sitosti bez zabrane namirnica. Priznaje da su joj trebale tri godine da nauči tako jesti.

- Bilo mi je teško prepoznati sitost, a da se nisam prejela. Isto tako, morala sam naučiti razlikovati emocionalnu od fizičke gladi. No, shvatila sam da je sasvim normalno ponekad emocionalno jesti dok to ne postane jedini oblik suočavanja s nekim problemom - objašnjava.


Podrška, blog i knjiga

Poremećaj s kojim se Mateja nosila nitko nije primijetio. Njezini bližnji jedino su uočili da joj se težina mijenja.

- Prvo sam rekla dečku, sadašnjem zaručniku, i njemu je bilo to teško razumjeti. Trebalo mu je neko vrijeme, ali kad sam počela ići na terapiju, shvatio je da je to ipak veći problem nego što je mislio - prisjeća se. No, ističe kako su joj bliski ljudi bili najveća podrška.

Iako je prošla osobni pakao, ne bi ništa mijenjala jer smatra da joj je to bilo potrebno.

- Kroz život sam išla uvjerena da sam nesposobna i da ništa ne vrijedim... Negdje je moralo puknuti. Ne bih se promijenila da nije bilo te životne krize - iskrena je.

Kroz sve to što joj se događalo, mislila je da jedina na svijetu koja prolazi kroz ortoreksiju. Baš zato je 2017. pokrenula blog „Fitness i napolitanke” kako drugi ljudi koji prolaze kroz to mogu znati da nisu sami.

- Toliko sam bila izgubljena te je sve bilo ovijeno velom srama i nedostatkom informacija. Želim da ljudi znaju da nisu sami i da se taj problem osvijesti - rekla je. Putem društvenih mreža također piše o problemima s kojima se borila i jednom prilikom je na Instagram Storyju napisala „Mogla bih napisati knjigu o kompulzivnom prejedanju”. Tada joj se javila vlasnice jedne izdavačke kuće i rekla joj da ju i napiše.

- Mislila sam da se šali, ali nakon mjesec dana me ponovno upitala. I devet mjeseci kasnije je nastala moja knjiga - govori nam.

U knjizi je Mateja glavni lik i ondje prepričava svoj put od djetinjstva do perioda poremećaja hranjenja, terapije te opisuje život nakon toga. Knjiga je oduševila čitatelje, a Mateji se svaki dan javljaju žene s porukom "Mislila sam da sam jedina koja se bori s tim...". Nakon toga je napravila i korak dalje te pokrenula online program o odnosu s tijelom.

Kroz sve što piše i radi, Mateja zapravo želi poručiti drugima:

- Nemate se čega sramiti, prejedanje je poziv u pomoć koji traže naše srce, tijelo i psiha. Sve troje vrišti, pomozi mi, nahrani me. Postoji izlaz iako mnogo ljudi misli da ga nema - zaključila je.

Linker
14. studeni 2024 01:19