. Žene puno češće koriste riječ oprosti nego što to čine muškarci

 SHUTTERSTOCK
sad je dosta

Oprosti kao navika: zašto se stalno nekome ispričavamo?

Govoriti „oprosti“ za ono što treba i ne treba, naučili smo još u djetinjstvu

Koliko puta u danu kažete oprosti?

Jeste li se ikada pitali koliko puta u danu kažete nekome oprosti, a koliko je puta zaista potrebno? Istraživanja pokazuju da se ispričavamo u prosjeku 20 puta u danu. Žene puno češće koriste riječ oprosti nego što to čine muškarci, piše portal ekreator.hr Ovo je jedna vrlo moćna riječ međutim, znamo li ju ispravno koristiti?


Oprosti kao navika - odakle dolazi ta potreba?

Govoriti „oprosti“ za ono što treba i ne treba, naučili smo još u djetinjstvu. Ispričavali smo se od najranijih nogu iako nismo baš znali za što. „Oprostite“ je postao sinonim za pristojno ponašanje. Možemo vidjeti kako članovi obitelji godinama nakon svađe odbijaju razgovarati jedni s drugima samo zato što niti jedna strana ne želi biti prva koja će se osloboditi svog ponosa i “slomiti i ispričati se” jer smo zaključili da je isprika znak slabosti. Ipak, ovo uvjerenje nije nam od velike koristi.


Prekomjerno “Oprosti” narušava samopouzdanje

Svaki put kada kažete „oprostite“ u tom trenutku, zapravo sebe stavljate u poziciju žrtve. Kada se ispričavamo, podsvjesno sebi šaljemo poruku da smo nešto krivo učinili. Kada ispričavanje postane navika, tada više niti ne razmišljamo o tome, imamo li razloga osjećati se krivima za nešto ili ne, međutim slika o sebi koju stvaramo, dovest će do manjka vjere u sebe i manjka samopuzdanja u nekim segmentima i dijelovima života, odnosa ili situacija u kojima se nađemo. Kada se ispričavamo često puta, iza isprike slijedi opravdavanje kojim sebi namećemo osjećaj manje vrijednosti i srama.


Kada oprosti postane navika

Pogledajmo sada neke od najučestalijih situacija u kojima se ispričavamo po navici a da zapravo za to ne postoji opravdan razlog. Popis automatskih odgovora “Oprosti” nema kraja. Kamo god krenuli, čini se da se netko automatski ispričava za nešto.

Ulazak u trgovinu u potrazi za nekim odjevnim predmetom. Prodavačica tipka po svom mobitelu, a Vi joj se krenete obraćati s „Oprostite, biste li me molim Vas poslužili?“

Također, kasnite na sastanak s prijateljicom. Prvo što izgovarate je „Oprosti molim te što me čekaš (isprika), taman mi je autobus otišao ispred nosa i nikako nije došao drugi narednih 20 minuta„ (opravdavanje).

Nalazite se u uredu i već kasnite sa zadacima. Kolegica ulazi u sobu i molim Vas da odete na kavu. Vaša prva rečenica je „Oprosti, kasnim s izvještajem, ne mogu sada“.

Jedna od vrlo poznatih situacija u kojoj se nepotrebno ispričavamo je ona, u kojoj dolazite do taksiste i pitate ga „Oprostite, vozite li do Dubrovnika?“

Također, situacije u kojima se apsolutno nepotrebno i nepoželjno, ispričavati se, one su u kojima se:

  • osjećate zdravstveno i fizički loše
  • one koje su vezane uz vaša emotivna stanja. („Oprosti, danas sam baš tužna“)
  • izražavanje mišljenja gdje vam se nešto sviđa ili ne („Oprosti, meni se tvoja frizura ne sviđa“)

Oprosti zamijenite s hvala!

Ono što će Vaše samopouzdanje ojačati umjesto da će ga narušiti je to, da „oprostite“ zamijenite s riječi „molim ili hvala Vam“. Nikad se ne ispričavajte zbog nečije nepažnje. Umjesto da se ispričate kada nekome slučajno stanete na nogu, recite nešto poput: „Vjeruj mi da Te nisam vidjela“. Evo još nekih situacija u kojima možete promijeniti automatski naučenu i stvorenu naviku ispričavanja.

Na primjer u našem gore spomenutim situacijama, to bi izgledalo ovako:

„Molim Vas da mi pokažete ovaj odjevni predmet“

„Hvala ti što si me čekala“

„Gospodine, vozite li do Dubrovnika?“

„Usred posla sam. Odgodimo kavu za kasnije“.

Primijetite kako se osjećate u prvom a kako u drugom slučaju.


VIŠE O OVOJ TEMI ČITAJTE OVDJE.

Linker
18. studeni 2024 05:13