Jeste li znali da je, uz naše ime, drugo najčešće pitanje koje nam drugi postavljaju pitanje o našem zanimanju?! Da nije toliko uobičajeno mogli bismo ga smatrati čudnim pa čak i neprimjerenim. No, uzimajući u obzir koliko važnosti tome pridajemo, nije nikakvo čudo da mnogi među nama misle kako ih posao određuje. A to, iako neki možda ne misle tako, uopće nije istina, odnosno ne bi trebala biti. Jer, naravno, postavlja se pitanje što ako se naše zanimanje ljudima ne sviđa?
Primjerice, moja šogorica je pravnica, ali radi kao voditeljica službe Komunalnog redarstva jednog našeg većeg grada. Iako je sama već navikla da je redovito dok usisava ili pere suđe "pikamo" komentarima da ne može pobjeći od posla ni kod kuće, čišćenje - kao što ste i sami mogli zaključiti - zapravo nema nikakve veze s njezinim poslom. No, to bi mogao (ne)namjerno pomisliti svatko kome se prvi puta predstavlja.
Određuje li nas posao?
Prije nekoliko godina u Americi je provedeno istraživanje čiji rezultati su pokazali kako se 13 posto tamošnjeg stanovništva poistovjećuje sa poslom kojeg obavlja. Ono što bi oni, ali i svi vi koji se jednako osjećate, trebali znati jest da vi NISTE svoj posao.
Naime, svi smo mi puno više od našeg posla i ne bismo trebali biti ograničeni na titulu koja stoji uz naše ime. I to čak i ako volimo ono čime se bavimo.
Life coach Susie Moore napisala je na jednom američkom portalu kako većina njezinih klijenata osjeća dosadu. "Nemaju snage, strasti, a ni znanja učiniti nešto za sebe." Zapravo, dodaje, osjećaju se kao svoje sjene.
Bitna pitanja
Nažalost, u tome nam nitko ne može pomoći, osim nas samih. Za početak bi bilo odlično da si postavimo pet jednostavnih, ali za našu budućnost i sreću vrlo bitnih pitanja. Odgovorimo li na njih potpuno iskreno, ne razmišljajući o posljedicama ni postavljajući si protupitanje "Što ako...", mogli bismo doći do odgovora kojeg tražimo. Poslušajte svoj unutarnji glas i ponovno preuzmite kormilo svog života u svoje ruke!
PRVO PITANJE GLASI: Što me veselilo kad sam bio/la dijete?
Vjerovali ili ne, bez obzira na godine, ono što nas je veselilo u djetinjstvu vrlo će nas vjerojatno veseliti i danas. Također, prisjetite se i trenutaka kada ste bili najsretniji u svom životu. Probajte se sjetiti zašto, što je to što vas je u tim trenucima toliko razveselilo? Zapišite na list papira vaše "okidače" sreće i poradite na tome da vas opet razvesele.
DRUGO PITANJE GLASI: O kojoj biste temi uvijek mogli razgovarati?
Sasvim sigurno i vi imate barem jednu nepresušnu temu. Primjerice, za mene je to moj otok. Kad netko spomene Lošinj ja bih mogla "verglati sto na sat" - hoćeš povijest, hoćeš turizam, hoćeš samoniklo bilje, plaže, restorane, ljude... Sasvim sigurno, da se ne bavim ovim poslom bila bih u turizmu!
Zašto je to važno? Zato što nas takve teme, dakle teme o kojima uvijek imamo nešto za reći hrane pozitivnom energijom. Stoga, okružite se ljudima s kojima možete pričati o njima i dajte si oduška.
TREĆE PITANJE GLASI: Što nikada ne propuštate?
Je li to kavica s kolegama poslije posla ili sat fitnessa srijedom navečer, možda bela s dečkima vikendom... Uopće nije važno. Ona aktivnost koja vas posebno veseli i koje se odričete samo u ekstremnim situacijama - zasigurno vas čini drugom osobom, pozitivnijom, sretnijom, poletnijom. Ne odustajte od tih aktivnosti, nego ih, ako vas toliko usrećuju, pojačajte.
ČETVRTO PITANJE GLASI: Kakve knjige najradije čitam, kakve emisije najradije gledam?
Napravite listu omiljenih knjiga i emisija. Primjerice, moja bivša kolegica je bila posve neuka u kuhanju, ali je prva znala gdje se otvorio neki novi restoran, tko peče najbolju pizzu ili rumpsteak u gradu te je prva znala tko je izdao novu kuharicu. S vremenom je napustila ovu vrstu novinarstva i posvetila se svom food blogu. I znate što? Rastura! Osim što gastro informacije, ako treba, vadi iz malog prsta usred noći, postala je i kuharica čija je hrana sada i više nego jestiva. Jednostavno se nije dala sputati. Puno je čitala, učila, pekla i kuhala (naravno, poneke je uratke bacila i u smeće), ali danas radi, odnosno živi ono što voli - ili obrnuto, hmmm!
PETO PITANJE GLASI:: Kome se divim?
Kroz život uzori nam se mijenjaju i potpuno su normalne situacije u kojima danas više ne gajimo isto divljenje prema osobama koje su nam bile uzor u djetinjstvu ili mladosti. No, jedno je sigurno - takve su osobe potrebne svakome od nas jer nas podsjećaju da možemo biti bolji, da možemo postići više, da možemo ostaviti trag, da nismo nevažni. A u isto vrijeme nas ti uzori na neki način potiču da težimo njihovim idealima.
I što sad?
Vjerojatno ne moramo naglašavati kako bi prvi potez trebao biti "pomaknuti se s mjesta" - i to smjesta (baš me krenulo slaganje riječi, hi hi hi). Budete li čekali da se nešto u vašem životu promijeni dok vi uljuljani u svojoj rutini ne činite baš ništa, mogli biste se načekati. Zapitajte se što biste mogli napraviti ovog trena kako biste već idući tjedan bili sretniji! I to počnite provoditi u djelo.
- Sanjate li o vlastitom blogu? Pokrenite ga!
- Želite li se napokon riješiti stare krame iz garaže? Očistite ju!
- Sanjate li o rajčici iz vlastitog vrta? Zasadite ju!
- Maštate li o ravnijem trbuhu? Pokrenite se!
- Želite li napokon otputovati u Peru? Počnite štedjeti!
Mogućnosti je doista mnogo, baš kao i naših frustracija. No, nemojte dozvoliti da vam drugi govore koliko su važne ili nebitne. Ako vama život znače, tada je vrijeme da ih realizirate. Samo snagom vlastite volje to ćete i uspjeti.
A ja vam od srca želim da to bude čim prije, da vam se na lice ponovno vrati osmijeh, a u oko žar za životom. Budite dobri prema sebi!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....