Cijelu godinu tu su škola, učenje i zadaće, ali i tečaj engleskog ili gitare, sportske aktivnosti i razne izvannastavne aktivnosti kako djeca ne bi bila "besposlena". U današnje vrijeme i živote djece, a ne samo odraslih, diktira užurban raspored i rokovnik prepun obveza. Ideja da se po svaku cijenu moraju ispuniti dječji dani raznim stimulativnim aktivnostima postala je norma za gotovo sve roditelje. No, jesmo li sigurni da je takvo mahnito popunjavanje svakog slobodnog trenutka zaista potrebno?
- Sa stajališta psihopedagogije, takva pretjerana isprogramiranost djetinjstva sa sobom nosi rizike potvrđene brojnim istraživanjima - upozorava pedagoginja dr. Giovanna Giacomini.
Rizici pretjerano programiranog vremena
Planiranje svakog dana djece povećava anksioznost zbog izvedbe.
- Kad svaka aktivnost postane cilj koji treba postići, djeca sve doživljavaju kao nešto u čemu se moraju dokazati, što generira stres i anksioznost. Nedopuštanje djeci da iskuse prazno vrijeme ograničava i njihovu kreativnost te ometa razvoj njihove emocionalne inteligencije. Upravo su "duga razdoblja" djetinjstva ta koja djeci omogućuju povezivanje s vlastitim emocijama i emocijama drugih. Ali postoji i još jedan rizik, a to je činjenica da stalna potreba za kontrolom pojačava frustraciju i smanjuje sposobnost toleriranja neočekivanog. Kada nešto ne ide po planu ili kada pogriješe, djeca se muče. Ako je sve strogo isplanirano, mala djeca ne uče kako se snaći sama, postaju manje samostalna, imaju poteškoće u donošenju odluka i odabiru, kao i u kreiranju svog vremena. A sposobnost da se bude sam temeljna je životna vještina - ističe dr. Giacomini.
Ljeto – idealna prilika za usporavanje
Stoga se upravo ljeto može pretvoriti u idealnu priliku za usporavanje, za vraćanje važnosti dosađivanju, igranju i sporom prolasku vremena u dječjim životima. Kako to postići?
- Prije svega, treba smanjiti broj programiranih aktivnosti. Nemojte popustiti iskušenju da ispunite svaki njihov slobodni trenutak. Dozvolite im da osjete dosadu. Odrasli moraju biti informirani i prepoznati stvarnu vrijednost igre. Nastavimo li razmišljati o igri kao o aktivnosti koja je sama sebi svrha, teško ćemo joj dati mjesto kakvo zaslužuje u svakodnevnom životu. Vratite se zajedničkoj igri s djecom, čak i kad su ona već malo starija, pronalazeći nove načine igre i prihvaćajući drugačije oblike igre od onih na koje ste navikli. Pokušajte živjeti svoje vrijeme sa svojom djecom, uviđajući vrijednost igara tipičnih za period u kojem žive, sviđale vam se one ili ne. Nažalost, čak i u obrazovnom ambijentu očit je drastičan prijelaz iz vrtića, gdje se cijene igra, dosada i sporo prolaženje vremena, u školu, gdje su ti aspekti rezervirani isključivo za školske odmore – kaže stručnjakinja.
Nemojte u djetetu hraniti anksioznost zbog izvedbe
Jednako je važno smanjiti pritisak na dijete kako bi se ono oslobodilo anksioznosti oko postignuća u školi i u slobodnim aktivnostima.
- Nema nikakve logike organizirati djetetove ljetne praznike do u najmanje detalje, preopterećujući ga aktivnostima. Pokušajte se sjetiti svojih ljeta kad ste bili dijete. Vrlo vjerojatno ćete se sjetiti krijesnica koje su plesale u zraku, leta šišmiša u suton i dugih poslijepodneva provedenih u trčkaranju po dvorištima i ulicama. Zašto su nam ti detalji ostali tako duboko utisnuti u pamćenje? Zato što smo imali gomilu vremena "za gubljenje". Spori ritam ne samo da daje prostora za maštu, već omogućuje i da se u pamćenju fiksiraju žive uspomene, vezane uz duboke emocije. Ta uspomena mogla bi za svakog roditelja postati dragocjeni mjerni metar ili zvono za uzbunu kad primijeti da je pretjerao s organizacijom djetetova života - kaže dr. Giacomini, dodajući da je djeci danas nametnuto da žive ritmom odraslih ljudi tako što im je oduzet pristup njihovu vlastitom vremenu. No, ističe pedagoginja, svijet odraslih je taj koji je disfunkcionalan i ne treba učiti od njega nego svi mi zajedno trebamo učiti od djetinjstva.
Strategije za usporavanje
Kako biste se oduprli pritisku kolektivne frenezije i naučili cijeniti kvalitetno provedeno vrijeme, ključno je usvojiti konkretne strategije koje treba početi provoditi upravo za vrijeme ljetnih praznika, kad je puno lakše opustiti se. Prvo pravilo je pronaći ravnotežu između zajedničkih trenutaka i aktivnosti u kojima sudjeluje cijela obitelj, što je dragocjeno za jačanje obiteljske povezanosti i stvaranje vrijednih uspomena, i vremena za samostalnu igru, onog u kojem dijete može istraživati i igrati se samo, razvijajući kreativnost, samostalnost, vještinu rješavanja problema i sposobnost uživanja u dosadi. Ovo posljednje je vrijeme u kojem je djetetovu umu omogućeno da se odmori, a tada kreativnost spontano izlazi na vidjelo.
Važno je stvarati rituale...
Izuzetno je važno kreirati rituale kad se isključujete od svega ostalog i povezani ste samo međusobno kao obitelj.
- To mogu biti, na primjer, vrijeme ručka, šetnja nakon večere, zajedničko čitanje – predlaže pedagoginja, ističući da te male geste, ako se uporno ponavljaju, pomažu djeci da razviju zdrave navike i otkriju užitak u autentično provedenom vremenu, daleko od kaosa i frenetičnog ritma.
Još jedna korisna strategija? Slušanje.
- Jedan od najvećih izazova i istodobno dragocjena prilika jest naučiti slušati, bez žurbe da se ispuni svaki trenutak između rečenica ili riječi. Kad nam djeca nešto govore, skloni smo često intervenirati, nuditi savjete, sugestije ili im govoriti što i kako da rade. No, upravo to su trenuci kad tišina može biti naš najmoćniji saveznik. Dakle, pokušajte ne govoriti odmah, dajte im vremena da izreknu sve, sa svim dugim pauzama i ponavljanjima - savjetuje dr. Giacomini.
...i ostaviti prostora za dosađivanje
Što napraviti kad čujemo klasičnu pritužbu "Mama, dosadno mi je!"?
- U tom slučaju oduprite se nagonu da ponudite tisuću alternativa ili da odmah predložite novu aktivnost. Pustite da se praznina osjeti. Iako to može izazvati frustraciju kod djeteta, izuzetno je važno da što je duže moguće ostane u takvom nestrukturiranom vremenu. Bilo bi idealno kad biste te strategije, usvojene preko ljeta, uspjeli prenijeti u svakodnevicu tijekom cijele godine i čuvati ih poput dragocjenog suvenira s ljetovanja. Sreća nije u nizu lijepih stvari koje se mogu raditi, a nije sreća niti svijet u kojem je sve uvijek tip-top. Sreća je kompetencija, sposobnost da se biva i snalazi u rijeci života, da se bude ovdje i sada čak i onda kad nije sve idealno. Sreća je pronaći smisao u sadašnjosti, čak i u praznini, i znati čekati, prepoznati neugodne emocije i uvježbati bistar, ali pozitivan pogled na stvari. A da bi se razvile i njegovale te sposobnosti, neophodan je jedan ključan element: slobodno, neisplanirano vrijeme.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....