Jeste li rasli uz emocionalno nedostupne roditelje - odgovorite na ova četiri pitanja

Nažalost, puno je odraslih ljudi koji su odrastali u nepovoljnim uvjetima, s roditeljima koji su bili sve samo ne roditelji u pravom smislu riječi. No, često je teško prepoznati toksične odnose roditelja prema svojoj djeci, tako da mnogi shvate da su rasli u toksičnom okružju tek kao odrasli. Nećete vjerovati, ali ima i onih koji toga uopće nisu ni svjesni.

Može li roditelj pružiti emocionalnu stabilnost djetetu ovisi o tome je li i sam kao dijete imao emocionalno dostupne roditelje

SHUTTERSTOCK

Što znači biti emocionalno nedostupan roditelj?

Pod emocionalno nedostupnim roditeljem podrazumijevam zapravo emocionalno nezrelu i nedoraslu osobu u ulozi roditelja koji najčešće iz neznanja ne odgovaraju adekvatno na djetetove potrebe. Na svu sreću manje je onih koji svjesno i namjerno povrjeđuju svoje dijete (bilo fizički, bilo emocionalno) znajući da to što rade nije dobro. S druge strane, kako sam istaknula više je onih koji nisu dobri roditelji i štete svojoj djeci iz neznanja kao i onih koji ni sami nisu, kao djeca, zadovoljili svoje temeljne emocionalne potrebe pa ni sami ne mogu pružiti to dalje svojoj djeci.

Jako je važno razumjeti sljedeće - da bi nam roditelji u emocionalnom smislu mogli pružiti ono što nam treba, neophodno je da i sami imaju ove potreba zadovoljene, bilo kroz odrastanje, ili kasnije u životu radom na sebi i kroz psihoterapiju. Dakle, roditelj jednako tako kao i njegovo dijete treba imati zadovoljene svoje rane emocionalne potrebe da bi to mogao pružiti svojoj djeci - jer ako je i sam bio uskraćen, kako da uopće zna što je potrebno djetetu jer samo podsvjesno ‘skida program‘ koji je modelirao od svojih roditelja.

Drugim riječima, ako roditelju kao djetetu nisu bile zadovoljene ključne emocionalne potrebe, velike su šanse da u odrasloj dobi neće znati, na odgovarajući način, odgovoriti na potrebe svoga djeteta. Stoga se za takve roditelje koristi izraz emocionalno nedostupnih roditelja.

Emocionalno nedostupne osobe nerealno su kritične prema sebi

SHUTTERSTOCK

Kako prepoznati jeste li rasli uz emocionalno nedostupne roditelje?

Ako se danas kao odrasla osoba prepoznate u nekim od navedenih obrazaca (disfunkcionalnih u svakom slučaju), vrlo je moguće da vaše emocionalne potrebe nisu bile prepoznate i/ili adekvatno ispunjene jer ste rasli uz jednog ili oba roditelja koji su bili nedostupni. A evo kako da prepoznate:

1 . Često zanemarujete svoje potrebe i smatrate ih nevažnima jer ste fokusirano na brigu o drugima (odraslim) osobama. Ili ste odrastali uz verbalno ili fizički nasilnog roditelja, ovdje se radi o manipulativnom odnosu zbog kojeg ćete danas kao odrasli svoje vlastite emocionalne potrebe stavljati na zadnje mjesto, vjerojatno zbog straha što će drugi misliti o njima, umjesto stavljanja na prvo mjesto onoga što je najbolje za odnose. Tijekom odrastanja, takva djeca masovno potiskuju svoje osjećaje ili ljutnju, a sve iz straha da ako izraze svoje emocije i osjećaje, kreirati probleme roditeljima. Ipak, prije ili kasnije i kod njih dođe do erupcije emocionalnog vulkana pa mnogi onda ostaju u čudu što se dogodilo jer je ‘oduvijek bila mirna, dobra i povučena – što joj se sad odjednom dogodilo.‘

2. Često se osjećate odgovornima za to kako se drugi osjećaju, što misle i kako postupaju, tipa: ‘Ako mu sad to kažem, što će misliti o meni?, Bolje da to ne kažem i/ili ne učinim jer bi ga mogla razljutiti‘. Djeca koja su odrasla uz emocionalno nedostupne i toksične roditelje, uopće ne poznaju svoj identitet - jednostavno ne znaju tko su nakon odrastanja. Uglavnom, kod njih postoje tri područja u kojima su u deficitu sa samopouzdanjem. – ‘tko sam ja, što osjećam, što želim‘. Zbog nezdravih odnosa sa svojim roditeljima, oni su dugo vremena živjeli u strahu da izraze sebe i svoja osjećanja onakvim kakvi jesu. Umjesto toga, svoja su osjećanja potiskivali i skrivali od roditelja. Dakle, nisu imali priliku da obrate pozornost na svoj vlastiti rast i razvoj, i izrasli su veoma nesigurne i zbunjene individue.

3. Kao mali često se osjećali odgovornim za ponašanje svojih roditelja. Upoznala sam dosta njih koji ni danas kao odrasli nisu shvatili da su njihovi roditelji učinili nešto pogrešno u njihovom odgoju. Dapače, veličaju, hvale i dive se svojem uspješnom ocu ili majci, a da uopće nisu osvijestili da su odrastali uz emocionalno nedostupne i toksične roditelje. U njima je ostao usađen toliko duboki osjećaj krivnje da je mnogima trebalo puno vremena prije svega da ga osvijeste a onda ga se i oslobode. Iako su ih kao male roditelji mlatili, zato što sam ‘ja to zaslužio‘, ili ih zanemarivali jer nisu bili dostojni njihove pažnje i ljubavi (nisu bili dovoljno pametni, uspješni, lijepi, vitki, snalažljivi, itd. pa zbog toga ni vrijedni ljubavi i pažnje).

4. Danas kao odrasla osoba postali ste vrlo samokritični i perfekcionisti. Rekla bih da je to najvažnije jer su djeca koja su odrastala uz toksične roditelje izrasli u osobe s veoma lošom slikom o sebi i onda imaju ozbiljne probleme na tom području. To znači da mnogi od njih postaju zarobljenici svojega vlastitoga unutarnjeg glasa, odnosno nerealno su kritični prema sebi samima, kao što su im to roditelji radili, primjerice roditelji su im stalno govorili da su nesposobni, ružni, debeli, glupi, bezvrijedni, da ne zaslužuju...da su gubitnici, ništa od njih, itd. Djeca koja su odrastala s takvim roditeljima nisu nikada za njih bili dovoljno dobri.

Vanjski čimbenici koji ukazuju da ste odrastali uz nedostupne roditelje

Osim unutarnje dinamike u odrasloj dobi, a to znači načina kako ja danas kao odrasla osoba percipiram sebe, svijet i druge, treba spomenuti i neke vanjske čimbenike koji mogu ukazivati na to da ste odrastali uz roditelje koji su bili emocionalno nedostupni:

• Roditelji koji žive u braku dugi niz godina u kojemu već jako puno vremena nisu uopće zadovoljni brakom. Ipak, ništa ne mijenjanju.
• Jedan ili oba roditelja zlostavljači (verbalni, psihički, fizički, seksualni).
• Jedan ili oba roditelja koji su bolovali od neke mentalne bolesti (depresija, bipolarni poremećaj, shizofrenija) ili neki od nedijagnosticiranih poremećaja ličnosti.
• Kada su dobili prvo dijete, jedan ili oba roditelja bili su vrlo mladi, neiskusni i još emocionalno nezreli za roditeljstvo.
• Jedan ili oba roditelja koji teško prihvaćaju ‘ne‘ kao odgovor djece i njihov neuspjeh. Djeca takvih roditelja najčešće imaju kasnije ogromne probleme, jer ne žele prihvatiti činjenicu da ima ljudi koji su i pametniji, i ljepši i uspješniji od njih i da je to sasvim normalno.
• Emocionalna nepismenost roditelja - ne znaju se nositi s nekim ili sa svim djetetovim emocijama i ponašanjem.
• Jedan ili oba roditelja imaju propusne psihološke granice, krše ih miješanjem u tuđe živote i/ili dopuštaju da se njima miješa u život.
• Roditelji koji su koristili svoje dijete kao rame za plakanje i nisu nikada bili svojoj djeci oslonac te im pružili kvalitetan odgoj i osjećaj sigurnosti. U ovu kategoriju spadaju i roditelji razmažene djece, koji misle da su odlični roditelji jer popuštaju djeci u svemu. To je velike greška jer ako dijete radi sve što mu se prohtije, tad se na njega ne može osloniti i s vremenom, pa zbog nedostatka oslonca u životu, postaje nesigurno. Posljedično, to kasnije može utjecati na njihove odnose s drugim ljudima i nezdrav odnos s partnerom, ali i sa svojom djecom. Takva djeca nakon odrastanja podsvjesno žive u uvjerenju da je najnormalnije da ih drugi tretiraju kao što su njih tretirali njihovi roditelji. Često ostaju u takvim nezdravim odnosima, umjesto da odu od njih, kao što bi učinila osoba koja je odrastala psihički zdravoj obitelji.
• Jedan ili oba roditelja ovisnik (alkohol, droga, kocka, pornografija)
• Odrastanje roditelja u siromaštvu

Uvijek imaju opravdanje za svoju emocionalnu nedostupnost

Emocionalno nedostupan roditelj koji je i sam zakinut u emocionalnom smislu na van pokazivati brigu za svoje dijete, odrađivati sve što misli da je potrebno, međutim, više iz osjećaja dužnosti i obaveze. Takve su osobe i same bile izranjavane na neki način u djetinjstvu. A to znači da ili su ih odgajali emocionalno hladni i distancirani roditelji, ili su više puta bili emocionalno ili na neki drugi način povrijeđeni pa su naučili blokirati i/ili zamrznuti emocionalnu bol da bi preživjeli. Zbog toga (proživljenih boli) odlučili su da se zaštite na svoj način tako da ne pokazuju svoje emocije, jer što je sigurnom sigurno je.

Sa svojom djecom, takve osobe će skrenuti pozornost na sve drugo - obećanja, poklone, igračke itd. samo da se ne moraju baviti emocijama djeteta i time kako se ono sada osjeća kada ga boli. Često u suživotu s takvim osobama nema emocionalne prisnosti, dodira, maženja, komplimenata. Razgovori o emocijama za njih su znak slabosti. Stoga će neki radije kritizirati nego pohvaliti. Naravno da neće priznati da su emocionalno nedostupni - a kako i bi kada nisu uopće ni svjesni toga, nego će se braniti da su drugi super senzibilni, zahtjevni, emotivni, dramatični i da im to ide na živce.

Najčešće takve ljude nećete vidjeti da su opušteni, spontani, da se iskreno smiju, plaču, a kamoli da pokažu emocije kada tuguju ili se žale kako im je teško. Niti znaju pokazati, niti imaju kapacitet za razumijevanje i podršku. Sve vješto izbjegavaju pa na pitanja tipa – ‘mama i/ili suprug/a, voliš li me?‘, odgovaraju: ‘Pa što me uopće ispituješ takva glupa pitanja. Naravno da te volim. Zar bi bio s tobom da te ne volim!‘ Sve u svemu, oni uvijek pronađu dobre izgovore za sebe i svoje ponašanje i opravdanja zašto se ponašaju emocionalno nedostupno.

To je za dijete jako loše jer uz takvog roditelja dijete može steći dojam da s njim nešto ne štima. Upravo je suprotno jer vi ste sasvim OK, a oni nisu odnosno bilo bi dobro da porade na sebi.

Život s takvom osobom u braku ili vezi često podsjeća na poslovni odnos. Radila sam s klijentima koji su se davali i dušom i tijelom kako bi doprli do emocionalno nedostupne osobe (supruga/partnera/roditelja) i pomogli joj da izražava emocije. To je jako zahtjevno i traži puno energije, pažnje i ljubavi. Drugim riječima, ako ste u partnerskom odnosu, život se pretvori u dokazivanje da je s vama sve OK zato što pokazujete i izražavate emocije. S druge pak strane, dobro bi bilo da razumijete da u roditeljskom odnosu, malo dijete jednostavno ima potrebu biti emocionalno prisno s mamom/tatom. No, kako ga ta ista mama, tata ili oboje odbijaju, dijete će s vremenom, prihvati roditelja kao takvog i odustati. Činjenica je da neka djeca i sama postanu takva.

Nikad nije kasno za bolje sutra

Zato je jako važno da na vrijeme prepoznate da živite s takvom osobom, kako ne biste dalje nastavili svoj život u pogrešnom uvjerenju da s vama nešto nije u redu, da ste prezahtjevni i sl. jer su emocionalno nedostupne osobe vrlo spretne u verbalnom izričaju, dok ste vi kao emotivac gušite u suzama, patite, nesretni ste kada se vas optužuje i krivi.

Uvjerena sam a to pokazuju brojni ljudi koji su se promijenili radom na sebi. Samo je važno na vrijeme prepoznati neke svoje toksične obrasce i pozabaviti se time ako niste dobro.

Što reći na kraju osim da je svatko od nas odrastao ili odrasta u različitim uvjetima, povoljnim ili ne povoljnim. Svi odrastemo, samo je pitanje - u kakvu osobu te s koliko i kakvih problema.

Dobra je vijest da se radom na sebi većina izazova i disfunkcionalnih životnih obrazaca koje smo usvojili kao djeca mogu lijepo razraditi i riješiti. I opet, pitanje je samo koliko odraslih želi investirati u unutarnji, a ne samo vanjski rad na sebi? Hoćete li svjesni teških uvjeta odrastanja i dalje nastavljati zamjerati roditeljima i igrati žrtvu nesretnog djetinjstva, a pritom ništa ne poduzeti, ili ćete preuzeti odgovornost i konkretne korake koji će vam pomoći u osobnom rastu, odluka je na vama!

Mirella Rasic Paolini, specijalist struke za holističko mentalno i duhovno zdravlje