DEPRESIJA KOD ŽENA Strah od gubitka kontrole i kako liječiti depresiju

DEPRESIJA KOD ŽENA Strah od gubitka kontrole i kako liječiti depresiju

Pri današnjem brzom tempu života i stalnoj izloženosti stresu sve smo skloniji depresiji. Zbog nje trpi više od 13 posto Europljana - govore podaci Svjetske zdravstvene organizacije, koja najavljuje da će depresija u godinama što dolaze postati najveći zdravstveni problem. Na nju se već danas godišnje troši 118 milijarda eura.

Ovome treba dodati i zastrašujući podatak da više od polovine ljudi koji pate od depresije nema o tome ni slova u svojoj medicinskoj dokumentaciji, što samo potvrđuje da većina njih svoju patnju proživljava sama, ili uz pomoć obitelji i prijatelja, što svjedoči o stigmatizaciji traženja psihijatrijske pomoći.

Svoju potresnu priču povjerio nam je Damir (37), visokoobrazovani stručnjak, oženjen i otac dvoje male djece. Zaposlen je, zarađuje dovoljno, supruga mu radi i imaju relativno pristojan standard, ali...

- Već dvije godine šef me svakodnevno podsjeća da smo u recesiji i da je moguće da netko od nas dobije otkaz ako ne ostvarimo dobit - kaže Damir i otkriva da je odrastao u obitelji u kojoj se dosta teško živjelo.

- Dobro se sjećam da je otac dolazio iznuren kući s posla i da mu je majka znala prigovoriti: “Stalno radiš, a nikad novaca.” Uvijek mi je bilo žao oca - prisjeća se Damir - jer sam vidio da pati zato što mi ne može priuštiti ono što imaju druga djeca. Zato sam uvijek želio biti bolji od drugih u učenju, da moj otac može biti ponosan, a tako i na poslu nastojim dati svoj maksimum. I teško me pogađaju šefove prijetnje jer mislim da su upućene meni. U početku nisam mogao spavati, počela mi je slabjeti koncentracija i za posao koji sam prije obavljao za sat vremena, sada su mi trebala tri.

- Zaostajao sam, pa sam posao nosio kući. No, kako mi supruga radi kao prodavačica u jednom trgovačkom lancu, često sam morao čuvati djecu. I njih sam počeo zanemarivati da bih završio poslove. Sve me više proganjao osjećaj krivnje jer više nisam funkcionirao ni na poslu ni kod kuće. Nisam mogao podnijeti da me djeca gledaju tako jadnog. Bolovanje nisam mogao uzeti, bojeći se da će mi tek tada dati otkaz, jer im bolestan svakako nisam potreban - kaže Damir - a onda sam upao u totalno sivilo, uvjeren da više nikome ne trebam i da je najbolje da me nema. Kad sam totalno potonuo, nešto se prelomilo, vjerojatno pomisao na djecu, i odlučio sam potražiti pomoć.

- Tražio sam razgovor s liječnikom izvan radnog vremena i bez uputnice moje obiteljske liječnice, jer ako bi mi još depresiju upisala u karton, sve moje šanse da sačuvam posao bile bi izgubljene, a i u maloj sredini ne bi mi dobro došla psihijatrijska dijagnoza - uvjeren je Damir, te priznaje da se već nekoliko mjeseci liječi antidepresivima i psihoterapijom. Sada mu je bolje, radi i želi vjerovati da je sve ovo prolazno razdoblje koje će prevladati, no ipak strahuje od onoga što nosi novi dan.

- Prošlo su stoljeće psihijatri nazivali stoljećem straha, zbog ratova i proganjanja koje su ljudi preživjeli, a ovo će biti stoljeće depresije - kaže prof. dr. sc. Goran Dodig, predstojnik Klinike za psihijatriju splitskog KBC-a.

Naime, dok je strah rezultat prijeteće opasnosti, depresija je stvarna opasnost. Nisu sve depresije iste. Riječ je o stanju koje se razlikuje od “normalne” tuge.

Osoba iz nepoznatih razloga iznenada ili postupno postaje bezvoljna, zabrinuta, ima osjećaj manjka energije, teže se koncentrira, lošije spava, previše ili premalo jede, zabrinuta je za budućnost, ne uživa više u događajima u kojima je prije uživala, zapušta se, ima nerazumljiv osjećaj krivnje, često razmišlja o smislu života i o samoubojstvu.

- Od depresije pati između 5 i 15 posto stanovnika, međutim kada bi na svijetu bio i samo jedan jedini teško depresivni čovjek, trebalo bi se tom problemu posvetiti kao da je depresivan čitav svijet, jer je depresija najgori oblik ljudske patnje - tvrdi psihijatar i otkriva da poznaje mnogo ljudi koji su doživjeli teške prometne nesreće, koji su liječeni od malignih bolesti i one koji su imali epizode depresije, i svi bez iznimke kažu da su im tjelesne patnje bile dječja igra u usporedbi s onom koju su osjećali za vrijeme depresije.

Prema riječima dr. Dodiga ponekad se depresija manifestira kao skup neobjašnjivih tjelesnih simptoma, koje nažalost često ne razumiju ni liječnici, a često je pratilac infarkta, tumora mozga ili gušterače, dijabetesa... S predviđanjima SZO-a da će depresija postati najčešća bolest Dodig se slaže, no odgovara i na pitanje:

- Koje vrste depresije rastu i kakvo je društvo koje razara depresija?

- Najteži oblici depresije javljaju se otprilike u istom postotku u svim zemljama gdje su provođena istraživanja, ali je u ozbiljnom porastu broj srednje teških oblika. To su one u kojima ljudi čak profesionalno funkcioniraju ali uz silan trud, no kvaliteta njihova života ravna je nuli, jer oni svu svoju psihičku energiju troše na to da se “ne raspadnu” i ništa im ne ostane da bi se radovali životu. Razlog leži u životnoj filozofiji i stilu života - siguran je psihijatar - jer je novac postao dominantna karika u svim našim razmišljanjima i aktivnostima, što nas vodi u stanje tzv. kroničnog stresa, a to je samo korak do depresije. Ljudi sve manje uživaju u osjećaju pripadnosti i ljubavi i često su sami.

To najteže pogađa djecu, adolescente i starije osobe, jer se ne mogu nositi s utrkom u stjecanju novca i “nametnute ljepote” s ljudima u dobi od 35 do 40 godina. Oni brže upadaju u stanje depresivnosti, stariji postaju skloniji siucidu, od kojih u prosjeku od pet pokušaja četiri završe smrću, dok mladi iz svoje depresije bježe u alkohol i drogu.

- Razočaranje doživljavaju i oni koji pokušaju sreću kupiti preko recepta “pođi u šoping pa ćeš se bolje osjećati”, jer ih kupnja brda nepotrebnih stvari ipak ne usreći i vrte se u začaranom krugu - kaže dr. Dodig, te podsjeća da kada se govori o stanju nacije obično se ističe bruto nacionalni dohodak uz preporuke da je bolje više štedjeti ili trošiti, ali ne i drukčije živjeti.

Depresija je dva do tri puta češća kod žena jer ih uloga majke i zaposlene žene stavlja u puno zahtjevniju situaciju nego muškarce i zbog toga se brže troše. Majka koja odlazi na posao u osam ujutro i vraća se u osam navečer u stalnom je stresu razmišljajuću što se događa s djecom. Takva situacija je dovela do jednog novog paradoksa da muškarac postaje sve komodniji i osim onih poslova koje žena po prirodi preuzima, gura joj i poslove koje bi on trebao obaviti da joj olakša život.

- Problem je i to što SZO upozorava na rastući problem depresije uz tezu o nužnosti većeg broja stručnjaka koji će se baviti liječenjem, a ne planira kako riješiti problem kroničnog stresa - upozorava dr. Dodig tvrdeći da nema tog stručnjaka koji može riješiti probleme čovjeka koji se boji gubitka posla, straha od nemogućnosti vraćanja kredita, straha da će ostati na ulici ili onoga hoće li mu se djeca drogirati ili će poginuti u prometnoj vraćajući se u četiri ujutro iz diskokluba.

- A sve su to normalni i realni strahovi. Nasreću, depresiju je moguće uspješno izliječiti. Rezultati liječenja su bolji nego kod brojnih tjelesnih bolesti, ali pod pretpostavkom da liječenje vodi stručnjak koji zna provoditi psihoterapiju, ne podliježe teretu laičkog mišljenja i nedovoljno osmišljenih koncepata liječenja - napominje Dodig.

Važno je početi s liječenjem u što ranijoj fazi bolesti i svakom bolesniku pristupiti individualno, ali problem se komplicira ako se uz depresiju razvije bolest ovisnosti ili samoubilačko ponašanje koje je u 75 posto slučajeva povezano s depresijom. Dr. Dodig upozorava:

- Ne smijemo zaboraviti i na činjenicu da i psihijatar može biti depresivan. On sluša što mu govori bolesnik i kod sebe prepoznaje to isto, a kako mu je to teško priznati, onda mu kaže “nije ti ništa“, što samo pogoršava situaciju.

Usporite!

Ovo je sažetak pisma koje je 1800. godine napisao njemački psihijatar dr. Samuel Hahnemann svome pacijentu, krojaču u gradiću Gotha. I očito su savjeti vrijedili zlata jer je krojač umro 1851. godine u 92. godini života:

“Čovjek nije stvoren za prenaporni posao i ne može iscrpljivati svoje sposobnosti bez kazne. Ako to radi zbog ambicije, koristoljublja i drugih hvalevrijednih motiva, prkosi prirodnom redu i tijelo trpi oštećenja i destrukciju. Zato ono što ne možete dosegnuti u jednom danu, možete u dva. Ako vaše stranke ne mogu čekati, stvarno ne mogu očekivati da se vi zbog njih razbolite, da se trošite do smrti i da vaša žena postane udovica, a djeca siročad.

- Ako si ne možete priuštiti malo mirne bezbrižnosti i ne prihvatite načelo da živite najprije za sebe, a tek potom za druge, onda je mala šansa za vaše ozdravljenje. Kada budete u grobu, znajte da će ljudi i dalje hodati obučeni, možda ne tako elegantno, ali svejedno primjereno. ...

- Ako vas netko progoni, radite mirno i smijite se luđacima koji vas žele unesrećiti. Napravite samo ono što možete napraviti zadovoljavajuće. Ako od vas traže da radite više nego što bi bilo dobro za vaše duhovne i tjelesne sposobnosti, iako tako sami ne rade, čak i tada nemojte pristati raditi ono što je u suprotnosti s vašom srećom.

- Dopustite da autodestruktivni ljudi djeluju nepametno i štetno za sebe koliko ih volja. Dopustite im da budu ludi. Ali vi budite pametniji!”