Kantautor Darko Rundek i redateljica, umjetnička savjetnica i suradnica, prevoditeljica i aktivistkinja za zaštitu prirode Sanda Hržić stvorili su u Povljima na Braču svijet obojen umjetnošću, prirodom i jednostavnošću života. Tamo gdje se modrina mora stapa s mirisom maslina, bračni je par našao prostor mira i odmaka od gradske vreve. Svakodnevica ovdje nije samo bijeg, nego i promišljeni izbor - život u skladu s prirodom, gdje se poštovanje prema zemlji, zraku i vodi pretače u male, ali značajne geste.
- Ne znam je li me potraga za logičnim životom dovela ovamo. U Povlja su me dovele druge silnice i putovi - prisjeća se Darko. - Ovdje je Sandina obiteljska kuća. Dolazio sam godinama, a kad je ona naslijedila kuću i zemlju, prilagodili smo ih svojim vizijama i počeli provoditi više vremena ovdje - objašnjava.
Kuća im je na samoj rivi, u srcu sela. Do maslinika i vrta treba petnaestak minuta hoda, a tempo života diktira godišnje doba.
- Kad čovjek nema životinje, nije toliko svakodnevno vezan uz poljoprivredu. Ujutro odnesem organski otpad u kompost s glistama. To je zajednički projekt više domaćinstava. Masline zahtijevaju košnju, orezivanje, malčiranje. Vrt traži sadnju, plijevljenje, zalijevanje, gnojenje glistincem i, naravno, uživanje u plodovima - objašnjava Sanda. Što im to priroda svakodnevno daje, a što traži zauzvrat?
- Zrak! Na otoku je zrak čist i u njemu stvarno uživamo. Priroda nam svakodnevno daje i povrće poput kupusa, boba, batata, paprike, patlidžana, a zauzvrat traži rad, razumijevanje i poštovanje. Ona od nas očekuje da je čujemo - kažu uglas.
Povezani s prirodom
Iako nisu stalno na Braču, povezanost s prirodom nose i na putovanjima. Nastoje biti odgovorni bez obzira na to gdje se nalaze - izbjegavaju letenje avionom, ne koriste jednokratnu plastiku, a nekog se proizvoda lako odreknu ako vide da ambalaža ide protiv njihovih uvjerenja. Povezanost s krajolikom i rad na zemlji Darku donose mir.
- Veza s ovim mjestom, zemljom, zrakom, krajolikom, radom, i kad je fizički zahtjevan i kad je meditativan, kao što je orezivanje maslina, čini mi dobro. Osim toga, ovdje imam mali studio u kojem, kad padne mrak, uranjam u muzičke kreacije s puno više mira i koncentracije nego kada sam u Zagrebu - kaže glazbenik.
Sanda dodaje još jednu dimenziju. Povezivanje s crkvenim zvonom, kao korakom vremena, podsjeća je da pripada ljudima, ali i drugim bićima, cjelovitom postojanju na Zemlji i u svemiru. Istovremeno, sve je više pogađa nasilje i neosjetljivost prema prirodi.
- Na obali i u poljima sve je manje ptica, pesticidi uništavaju kukce, gmazove i mikroorganizme, a sve je to neophodno za opstanak nas i planeta - naglašava.
Hrana ima posebno mjesto
Iako nemaju certifikat permakulturnog dizajna, Darko i Sanda aktivno sudjeluju u permakulturnoj zajednici. Često se druže s ljudima iz tog kruga i sudjelovali su u mnogim okupljanjima i akcijama.
- Spomenut ću posljednju, spomen na posječena stabla u središtu Splita, naročito na raskošnu košćelu kod zgrade Općine, koju je bager surovo skršio lani, pa onda i na mnoga druga stabla i drvorede unatrag više godina koji su spomenuti i opjevani na tom okupljanju koje je organizirala Permakultura Dalmacije. Sa svijetom permakulture počeli smo se povezivati dok smo još živjeli u Francuskoj. Najvažnija lekcija koju smo naučili jest svijest o uzajamnoj povezanosti i međudjelovanju svega! Ti se principi ne primjenjuju samo na vrtlarstvo nego i na ljudsku zajednicu - kaže Darko.
U njihovoj svakodnevici hrana zauzima posebno mjesto. Na tržnici u Zagrebu uvijek su kupovali samo od provjerenih proizvođača.
- Odrasla sam na mediteranskoj kuhinji. S Darkom je hrana postala važan dio komunikacije. Od mediteranske prehrane došli smo do vegetarijanstva, veganstva, pa i makrobiotike, zahvaljujući utjecaju Jadranke i Zlatka Pejića, koji se bave prirodnom prehranom - dodaje Sanda.
Početni impuls bilo im je suosjećanje prema životinjama - ne radi se samo o klaonicama nego i o teškim životnim uvjetima u kojima one pate sve do strašne smrti. Drugi je bio izbjegavanje kemije koja uništava tlo i biljke. Treći - ideja da treba jesti hranu u što cjelovitijem obliku, radi zdravlja tijela i duha.
- Jesti hranu koju si sam uzgojio je sveti čin. Jedna moja pjesma kaže: piti krvi, jesti mesa, ko da je od jesti jesam. Podrazumijevajući da NIJE od jesti JESAM. Jer ‘jesam‘ ipak dolazi od višeg izvora. Moram priznati da i mene ponekad povuče potrošačka strast, recimo u mojim muzičkim instrumentima, jer nekad kupim nešto što na kraju i ne upotrijebim. Ili me neka reklama na internetu povuče da kupim neki "genijalni" mali svakodnevni jeftin izum koji funkcionira polovično. Srećom, Sanda nije u tome. To pridonosi mojem razumijevanju funkcioniranja potrošačkog društva, ali sam, čini mi se, dovoljno svjestan, da to držim pod kontrolom. Taj nezasitni mehanizam rasta BDP-a je, blago rečeno, zastrašujuć i vodi direktno u katastrofu - ljuti se jedan od naših najpoznatijih glazbenika.
Kad postane preglasno
U društvu koje glorificira brzinu i prekomjerno konzumiranje, njih dvoje izabrali su promišljanje, tišinu i jednostavnost. Sanda kaže da to nije luksuz, nego pitanje opstanka.
- Većina ljudi očito još nije svjesna, barem u zapadnim zemljama, da je odrast (degrowth) pred nama, htjeli mi to ili ne. Ako ne organiziramo tu generalnu recesiju sada, ona će nas samljeti kao ogromna elementarna nepogoda u obliku ratova za resurse, pandemija ili epidemija, suše, gladi, migracija - kaže Sanda.
Kad svijet izvana postane preglasan, oni se vraćaju sebi kroz meditaciju i šetnje šumom. Osluškivanje, kaže Darko kratko. Sanda voli blizinu rječice, prisutnost planine, primjerice Biokova, u izvorima i vodi koja nosi milinu podzemlja i kamenja, u mirisu poljskog bilja, pjevu ptica, oblicima oblaka. Svakodnevno se na tisuću načina nastoji otvoriti onome što jest. Po polju i gdje god se nađe, u kući i izvan nje, ostavlja neki "act of beauty" - sklop kamenja ili grančica, raspored predmeta, raspored praznine, dodaje. Koliko par Rundek - Hržić vidi nadu u pokretima i izborima mlađih generacija? Jesu li mladi svjesniji onoga što društvu stvarno treba?
- Mnogo je zajednica koje aktivno traže održiv način života, ima ih i u našim krajevima. One mijenjaju životne navike i biraju potragu za održivošću umjesto komfora - kažu te spominju i da njihov sin živi u takvoj zajednici u Francuskoj.
Na pitanje može li glazba još uvijek pokrenuti ljude na akciju, Darko odgovara:
- Nekoliko mojih pjesama, poput ‘Sejmeni‘, ‘Šejn‘, ‘Šal od svile‘ i prilično slobodnog prepjeva španjolske ‘Ay Carmela‘, bili su dijelom mnogih prosvjeda i borbi za slobodu i pravdu, iako ih nisam pisao s tom namjerom. Intimno nisam sklon aktivizmu, pa mi je drago da barem tako mogu pridonijeti.
Za Sandu je, pak, aktivizam stanje duha. A svako svjedočenje i stvaranje ljepote i poezije oblik je aktivizma.
- Silama destrukcije i banalnosti opiremo se čovječnošću i pažnjom u tisuću oblika. Aktivizam ne povezujem s parolama i galamom. Recimo, Darkova pjesma ‘Sadimo lan‘ po vanjskim kriterijima nije aktivistička, a ja je doživljavam takvom jer opjevava nepoznat svijet slutnje, rasta, čudnih spojeva riječi i slika. Podsjeća me na ples vila. A vile i vilenjaci meni su u prvim redovima aktivizma - kaže.
Zašto vole ljeto
Onima koji žele promjenu, ali ne znaju odakle krenuti, Sanda predlaže da za početak pokušaju pisati haiku o onome što oko sebe vide - pet plus sedam plus pet slogova. Darko, pak, predlaže da istresu svoju kantu za smeće i pogledaju čega bi se od proizvoda u tim ambalažama mogli odreći.
Naši sugovornici imaju i ne baš uobičajen pogled na ljeto. U svakom slučaju, drukčiji od danas prevladavajućih pogleda.
- U mojem selu ljeto je bilo vrijeme najvećih radova - košnje i žetve. Mojim precima ne bi bilo prirodno ljeti plandovati, kao što to radi radnička klasa novog doba. Drago mi je što ljeti puno radim, putujem i sviram. Odlaziti na jug gdje je još toplije, nije mi pametno, a turizam po obalama izgleda pretjeran, zagađujući i otrovan za autohtoni lokalni život - zaključuje Darko. Sanda voli ljetna obiteljska okupljanja.
- Volim ulaziti u more. Oko predačkih kuća ljeti se ujedinjuju rođaci, sreću se djeca koja su se razasula svijetom. To je nešto za što bih rekla da mi je ugodno - otkriva.
Što se jede u njihovoj kući
Sanda Hržić i Darko Rundek dali su nam uvid u jedan svoj ručak. Povrće i sušene vrganje kupili su na poljoprivrednom imanju u Rastokama i poznaju ljude koji ih uzgajaju. Crna i bijela integralna riža iz trgovine su organskih i bioproizvoda, kao i sejtan i crvena leća.
Sve je pripremljeno na malo sjeckanog poriluka. Svježi sejtan je popržen na tavi (njegova ambalaža jedina je jednokratna plastika koju je ovaj ručak proizveo). Uz to ide rajčica volovsko srce s listićima bosiljka iz vrta. Piju sok od sibirske borovnice, također iz Rastoka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....