SHUTTERSTOCK
a baš mi se to jede

Kako food influenceri i sve te silne fotografije hrane na društvenim mrežama utječu na ono što jedemo?

Teško je surfajući po društvenim mrežama ne naići na prikaze slasne hrane koja izaziva slinu u ustima, no utječu li svi ti recepti, postovi i blogovi o hrani na naš vlastiti izbor hrane

Mnogi od nas dovoljno su sretni da u određenoj mjeri mogu birati što jedu. Kad otvorimo hladnjak ili obilazimo police u lokalnom supermarketu, imamo toliko opcija kao da smo pred golemim švedskim stolom. No, jesu li odluke vezane uz našu prehranu proizvod naše slobodne volje u mjeri u kojoj si mi to zamišljamo? Što ako ipak nešto drugo, a ne naša glad i izbor koji nam je u određenom trenutku pred očima, utječe na ono što jedemo?

Prosurfate li malo kroz društvene medije, poput Instagrama ili Facebooka, naići ćete na more savršeno prezentiranih jela koja izgledaju neodoljivo primamljivo. Za miris i okus hrane znamo da ima moćan utjecaj na našu žudnju za određenim jelima, no čini se da ne baš mali utjecaj imaju i beskonačne fotografije prekrasnih slastica i sočnih zalogaja. Znanstvenici su otkrili da drugi ljudi, naročito oni nama bliski, imaju velik utjecaj na nas kad je riječ o hrani koju jedemo. Što je bliža i čvršća povezanost između dvoje ljudi, to je jači utjecaj koji imaju jedan na drugoga u odabiru hrane, piše BBC future.

- Mnogi poticaji koje dobivamo iz kontakta uživo ovise o tome s kim smo u interakciji. Točnije, važnije je kako se netko uspoređuje s tom osobom i kako je doživljava nego sama ta osoba. Ako mislim da je osoba s kojom komuniciram atraktivnija ili popularnija od mene, bit ću je sklon više je oponašati - kaže Solveig Argeseanu, profesorica globalnog zdravlja i epidemiologije na Sveučilištu Emory u Atlanti, te dodaje da je istraživanje pokazalo da bivanje u društvu osoba koje se hrane zdravo može i vas potaknuti da birate zdraviju hranu.


Društvene mreže utječu na naš stav prema hrani

Na naše prehrambene navike utječe i ono što vidimo.

- Postoje dokazi da, ako vidite slike hrane, ta vas vizualna stimulacija može navesti da osjetite želju za jelom - kaže Suzanne Higgs, profesorica psihobiologije apetita na Sveučilištu u Birminghamu, uz napomenu da to hoće li ljudi toj želji i udovoljiti ovisi o nizu drugih faktora, poput toga kakva im je hrana dostupna u datom trenutku.

No, društveni mediji su mjesto na kojem se vizualni i društveni poticaju susreću i spajaju. Postoji dosta podataka koji dokazuju da ako vaši prijatelji na društvenim mrežama redovito objavljuju postove o određenom tipu hrane, to vas može navesti da ih kopirate, bilo da je riječ o zdravoj ili manje zdravoj hrani. Istraživanja pokazuju i da društveni mediji mogu mijenjati naš odnos prema hrani te nas navesti da razmišljamo na drugačiji način o onome što jedemo.

- Ako svi vaši prijatelji na društvenim mrežama objavljuju slike na kojima konzumiraju fast food, to će biti shvaćeno kao da je konzumiranje brze hrane nešto normalno što svi rade - objašnjava Higgs.

image
SHUTTERSTOCK

Programirani smo da nas privlači kalorična hrana

Istraživanja sugeriraju da ćemo se češće „zakvačiti” za slike brze hrane, kaže Ethan Pancer, profesor marketinga na kanadskom Sveučilištu Saint Mary. To je naročito točno kad se radi o zasićenim mastima koje nam pružaju osjećaj ugode jer potiču lučenje dopamina i stimuliraju centre za užitak u mozgu. Ljudi su biološki programirani da biraju hranu bogatu kalorijama jer je to svojstvo koje je našim precima pomoglo da prežive u doba kad su morali tragati za hranom.

- Evolucijska psihologija je otkrila da se ljudi osjećaju sretno kad vide baš takvu hranu i stoga im je ona privlačnija - pojašnjava prof. Pancer. Ne pomaže ni činjenica da se zdravu hranu često doživljava kao dosadnu, dok se procesirana hrana smatra „cool” izborom. U propagandnim materijalima uvijek vidite nezdravu hranu u raznim društvenim prilikama, primjerice ljudi rade roštilj s prijateljima, dok se zdrava hrana više povezuje s nutritivnom vrijednošću. Ne bi djelovalo nimalo uvjerljivo kad biste vidjeli reklamu u kojoj prijatelji zajedno jedu salatu. Stoga ne čudi da znanstvenici sve više izražavaju zabrinutost zbog činjenice da nas sadržaji povezani s hranom na društvenim medijima navode da drugačije razmišljamo o hrani. Algoritmi društvenih medija promoviraju sadržaje koji ljude najviše privlače i na koje najviše klikaju pa, stoga, često gledanje i klikanje na slike nezdrave hrane znači da ćemo takve sadržaje više gledati na našim društvenim mrežama, pojašnjava prof. Pancer.

- S većom potražnjom i interesom za nezdravu hranu, proizvođači sadržaja mogu postupno promijeniti smjer sadržaja prema manje zdravoj hrani kako bi ostali kompetitivni. A što je više izložena prikazima nezdrave hrane, percepcija korisnika o onome što se smatra normalnim prehrambenim navikama može se također promijeniti i okrenuti prema nezdravoj hrani - kaže prof. Pancer.


Djeca su podložnija utjecajima

Jedno je istraživanje pokazalo da djeca i adolescenti vide reklame za hranu između 30 i 189 puta tjedno na društvenim mrežama, a među njima su najčešće one za zaslađena pića i brzu hranu. No, nije samo propagandna mašinerija prehrambene industrije odgovorna - svi smo mi sposobni utjecati na druge ljude online.

- Kad razmišljamo o propagandnim porukama, mislimo na proizvođače koji pokušavaju plasirati i popularizirati svoje proizvode, no influenceri mogu djelovati na isti način -kaže Patricia Cavazos, profesorica psihijatrije na Washington University School of Medicine.

- Sadržaji na društvenim mrežama koje su objavili naši vršnjaci ili prijatelji imaju jako velik utjecaj na nas, u smislu da utječu na to što ćemo smatrati relevantnim i privlačnim te što ćemo smatrati nepisanim društvenim pravilom ponašanja. Može biti vrlo opasno, na primjer, ako sadržaj koji ljudi gledaju stalno promovira nezdravi izgled tijela - upozorava prof. Cavazo dodajući da su neki od nas manje podložni utjecaju sadržaja na društvenim medijima, no kod onih koji su već u rizičnoj skupini i koji možda imaju simptome prehrambenih poremećaja, gledanje sadržaja koji normalizira nezdrave obrasce hranjenja može biti okidač da se okrene nezdravim oblicima ponašanja.

image
SHUTTERSTOCK

Osim slika u medijima, na nas utječu i mnogi drugi faktori

Iako su istraživanja pokazala da društvene mreže mogu promijeniti naše stavove o hrani, kao i da nas obično više privlače sadržaji koji prikazuju nezdravu hranu, još uvijek nije sigurno da li to za posljedicu ima promjenu našeg ponašanja u svakodnevnom životu.

- Ako pretražujem Instagram, gledajući slike ukusne hrane, to hoću li za takvom hranom i posegnuti ovisi o tome koliko sam gladna i je li ta hrana prikladan izbor u datom trenutku -kaže prof. Higgs te dodaje da, kad odlučimo nešto pojesti, na nas utječe još dosta faktora osim onoga što smo vidjeli online.

- Istraživanja sugeriraju da, kad donosimo odluku o tome što ćemo i koliko pojesti, kombiniramo različite dijelove informacija. Trenutačni utjecaji se stapaju na načine koje još uvijek ne razumijemo u potpunosti. Ti utjecaji mogu uključivati razinu znanja o nutricionizmu, tjelesne ideale, kulinarske vještine i sposobnosti, kao i cijenu. Znanstvenici mogu relativno lako izolirati moguće utjecaje na društvenim medijima kako bi utvrdili na koji način oni utječu na našu prehranu, u stvarnom se životu događa još mnogo toga što ovakva istraživanja ne mogu obuhvatiti - kaže prof. Higgs.


Kako ljude privući zdravoj hrani online

- U kojoj će mjeri društveni mediji utjecati na nas varira od osobe do osobe. Postoji niz individualnih razlika u smislu naših reakcija na ono što vidimo na društvenim mrežama, kao i u smislu naših bioloških i psiholoških procesa. Neku ljudi imaju izraženiju reakciju na slike hrane te kod njih mozak šalje signale ugode nakon gledanja određenih vrsta hrane. Veća je vjerojatnost da će takvi ljudi reagirati na prizore hrane neovisno o tome gdje ih vide - pojašnjava Melissa Atkinson koja predaje psihologiju na britanskom Sveučilištu Bath. No, iako nemaju konačne odgovore, znanstvenici istražuju načine na koji bi društveni mediji mogli utjecati na našu prehranu na pozitivan način. Tako je, primjerice, Tina Tessitore, profesorica marketinga s Ekonomskog instituta u Lilleu u Francuskoj, pronašla jedan mogući način da zdravu hranu učini privlačnijom na društvenim mrežama. Kreirala je dvije stranice na Twitteru koje su bile identične osim u jednom detalju - jedna je imala 23, a druga više od 400.000 pratitelja. Oba profila su objavljivala isti tweet o konzumiranju zdrave hrane. Ispitanicima je potom pokazala jedan od dva profila i, kad ih je pitala kolike su šanse da će nakon toga poželjeti jesti salatu, pokazalo se da su ispitanici koji su vidjeli profil s više pratitelja imali više želje da jedu salatu.

- To je zbog činjenice da što više pretpostavljamo da netko ima utjecaja, to je veća vjerojatnost da će ta osoba utjecati i na nas same - pojašnjava prof. Tessitore.

- Iako ovo otkriće ne odražava stvarnu situaciju, u kojoj smo izloženi bezbrojnim informacijama, slikama i tweetovima, to nas ne sprečava da i dalje uočavamo i procesiramo koliko pratitelja ima neki profil. Stoga je vrlo vjerojatno da je učinak broja pratitelja na nas jednak i u stvarnim uvjetima - zaključuje Tessitore. Nažalost, trenutačno smo još daleko od toga da možemo ljude usmjeriti prema zdravijoj prehrani postovima o salatama te ih odmaknuti od moćnog utjecaja slika nezdrave hrane.


I od samog gledanja hrane možemo se „najesti”

Prof. Pancer je u svom istraživanju otkrio da, čim demistificiramo zašto nam gledanje slika burgera i prženih krumpirića, pruža užitak, taj efekt ugode nestaje. Drugim riječima, ako shvatimo da smo biološki programirani da se osjećamo ugodno kad gledamo slike burgera, možda možemo postati manje podložni utjecaju koji takve fotografije imaju na nas. U jednom istraživanju prof. Pancer i njegovi suradnici zamolili su ispitanike da pogledaju jednu od dvije video snimke, jednu u kojoj je bila niskokalorična hrana i drugu u kojoj je bila hrana bogata kalorijama. Ispitanici koji su gledali visokokaloričnu hranu nakon toga su se osjećali ugodnije i zadovoljnije. U drugom dijelu studije, jednoj je skupini ispitanika rekao da njihov osjećaj nije rezultat hrane koju su vidjeli, već zvukova koji su pratili prizore hrane, dok drugoj skupini nije rečeno ništa. Oni kojima je rečeno da na njih zapravo utječe zvuk više nisu opisivali da ih privlači snimka s visokokaloričnom hranom.

Stručnjaci se slažu u jednom, a to je da kad isključimo društvene mreže i vratimo se u stvaran život, utjecaji na to što i kako jedemo su puno snažniji. Smatraju da su poticaji na preferenciju određene vrste hrane mnogo jači uživo nego online. Ne privlači nas nešto uvijek na isti način kad gledamo fotografije online, a niti nas taj osjećaj privlačnosti ne drži dugo, tvrde stručnjaci. Osim toga, neka su istraživanja pokazala da, ako pregledamo jako velik broj fotografija, počinjemo ih isključivati iz misli, odnosno počinjemo osjećati nešto nalik sitosti, kao da smo pojeli svu tu hranu na fotografijama. Pa, ako već odlučite uživati u svim tim slikama hrane na Instagramu i drugim mrežama, to će sve završiti samo na gledanju i nećete zbog toga imati problema sa zakopčavanjem gornjeg gumba na hlačama.

Linker
23. studeni 2024 15:56