Terapija kisikom

Borisu oteklina zuba nije izgledala nimalo alarmantno. Uostalom, ljudima često otekne zub pa to ne mora odmah značiti i neke veće problme, a kamoli smrtnu opasnost. No, oteklina se pretvorila u po život opasnu plinsku gangrenu glave kao posljedice procesa na zubnom tkivu. Krenula je bitka s vremenom, odnosno s bolešću.

Kirurzi su učinili što su mogli, a onda je u proces liječenja uključena hiperbarična medicina i Borisu je, uz dodatnu količinu kisika, spašen život. Naime, “punjenjem” stanica kisikom inaktiviraju se otrovi u organizmu i sprečava daljnji razvoj bolesti. Stručno se to zove hiperbarična oksigenacija. A da je njegovo liječenje ostalo “samo” na kirugiji, preživljavanje bi bilo s manje izvjesnim ishodom.

Brži oporavak stanica

Malo je onih koji će iz prve znati objasniti o čemu je riječ kada im kažete “hiperbarična oksigenoterapija”. Tek rijetki povezat će to s roniocima i njihovim liječenjem u barokomori nakon što pretjeraju u ronjenju, a ostali će vjerojatno misliti da se radi o nekom egzotičnom čudu tehnike koji baš i nema neke veze s medicinom.

Dr. Mario Franolić, direktor Poliklinike Oxy, koja ima hiperbarične komore u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku i Crikvenici, kaže kako se radi o hermetički zatvorenom uređaju koji simulira ronjenje. Pacijentima se daje 100 postotni kisik u prostoru u kojem je maksimalno povećan tlak kako bi se mogla povećati količina kisika koja se otopi u krvi.

Na taj način u krvi se otopi i do dvadeset puta više kisika, odnosno stanice postaju značajno bogatije kisikom i time se brže oporavljaju. Naravno, one stanice koje su već odumrle neće se oporaviti, ali one koje su u blizini takvih propalih stanica, a još uvijek su žive, uz takvu će se terapiju bolje i brže oporaviti. To je posljedica činjenice da je kisik jedan od rijetkih elemenata potreban baš svakoj stanici u svim organima kako bi obavljale svoju funkciju na najbolji način.

Što znači pomoć hiperbarične oksigenacije govori i bizarni slučaj 70-godišnje Puljanke kojoj je tijekom večere jedući ribu riblja kost probila jednjak. Tako je svorena “komunikacija” između jednjaka i prsne šupljine što je bilo kobno jer se stvorila plinska gangrena koja je opasno zaprijetila njezinu zdravlju. Operirana je, a u liječenje je uključena i hiperbarična oksigenacija. Na taj način zaustavljen je toksični proces i Puljanka se potpuno opravila od plinske gangrene.

Dijabetičke komplikacije

No, daleko najčešći pacijenti koji se liječe u barokomori su dijabetičari ili bolje rečeno oni koji imaju dijabetičke komplikacije poput dijabetičkog stopala, dijabetičke retinopatije i dijabetičke nefropatije. Uspjeh liječenja je vrlo dobar pa je to razlog što je čak i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje liječenje dijabetičkog stopala u barokomori stavio na listu besplatnih tretmana za dijabetičare.

“Dijabetičko stopalo veliki je zdravstveni problem jer pacijenti nerijetko i ne primjete da im se nešto događa budući da na početku promjena nema nikakvih bolova. Imali smo pacijenta koji se nekoliko mjeseci liječio na uobičajen način, a rana nikako nije cijelila. Malo po malo, i bile su mu zahvaćene čak i kosti. To je bio razlog što je upućen na liječenje u barokomoru. U početku gotovo da i nije bilo rezultata, ali malo po malo, rana je ipak zacijelila i gangrena je zaustavljena”, kaže dr. Franolić.

Odgađanje hemodijalize

Osim kod dijabetičkog stopala, baromedicina pomaže i kod dijabetičke retinopatije, odnosno promjena na oku izazvanih visokim šećerom u krvi. Uz pomoć hiperbarične oksigenacije krvarenje na očnoj pozadini drastično se smanjuje ili potpuno prekida.

“Poslije ovakvog liječenja kod bolesnika postoji manja potreba za laserskom koagulacijom, inače dobrom metodom, jer tamo gdje laserska zraka ‘zavari’ krvnu žilu ostaje pečat uništenih stanica i ako takvih laserskih udara bude previše vid može oslabiti. Kod hiperbarične oksigenacije nema takvih posljedica”, ističe dr. Franolić.

Hiperbaričkom oksigenacijom može se liječiti i dijabetička nefropatija ili oštećenje bubrega zbog visokog šećera u krvi. Liječenje je osobito uspješno ako se proces otkrije na početku jer se onda značajno odgađa hemodijaliza zbog uništene funkcije bubrega.

“Kako je rezultat liječenja evidentan, imamo dobru suradnji s dijelom odjela za dijalizu poput one u Kliničkoj bolnici Dubrava, te onom u Puli”, kaže dr. Franolić.

Hiperbarična oksigenacija uspješna je i u liječenju oslabljene cirkulacije i kod propadanja krvnih žila. Naime, kod svih osoba kod kojih dolazi do propadanja krvnih žila posljedica je slabljenje cirkulacije. Jedan od glavnih učinaka barokomore je stvaranje novih krvnih žila koje onda preuzimaju funkciju onih koje su propale i na taj način se postiže veća prokrvljenost mišića ili nekih organa. Uspjeh se postiže i kod tzv. Buergerove bolest poznatije kao “bolest pušačkih nogu”.

Među zdravstvenim problemima u kojima liječenje u barokomori ima dobar uspjeh je i potkoljenički vrijed.

“Dolaze nam pacijenti koji se dugo bezuspješno liječe i po nekoliko godina. Na potkoljenicama imaju rane koje ne mogu zacijeliti, a nerijetko su i inficirane opasnim bakterijama poput pseudomonasa ili MRSA-e. Nakon liječenja u komori infekcija nestane, a pacijentu rana ili potpuno zacijeli ili je u bitno boljem stanju što omogućava plastičnim kirurzima da stave novu kožu”, objašnjava dr. Franolić.

Svakako je odlična vijest za one koje muče upalne bolesti crijeva da im može pomoći barokomora. Malo je poznato da su splitski liječnici prvi u svijetu pokazali i dokazali učinkovitost hiperbaričnog kisika kod Chronove bolesti i ulceroznog kolitisa.

Suradnja liječnika

“Na žalost, za sad nismo zadovoljni suradnjom s gastroenterolozima, ali vjerujem da će se i to popraviti. Upravo je u tijeku razrada projekta s prof. dr. Markom Banićem iz bolnice Dubrava koji bi dodatno trebao približiti liječnicima mogućnosti hiperbarične medicine u upalnim bolestima crijeva. Osobito je to važno za djecu jer se na taj način smanjuje potreba za agresivnom terapijom poput kortikosteroida”, naglašava dr. Franolić.

Pomoć u barokomori traže sve češće i oboljeli od nekih autoimunih bolesti poput Raynaudovog sindroma (bolest hladnih ruku), te sistemskih bolesti kao što su sklerodermija, lupus i vaskulitis. Među bolestima koje bi se također mogle naći na popisu onih koje se liječe kisikom uskoro bi mogla biti i multipla skleroza jer je nekim bolesnicima takvo liječenje pomoglo, ali da bi se to potvrdilo nužni su dodatni dokazi da oksigenacija pomaže.

Ograničenja

Postoje i oni koji ne smiju u barokomoru. Riječ je o osobama koje su imale pneumotoraks (puknuta pluća), a osobito spontani. Također se hiperbaričnom oksigenacijom ne smiju liječiti oni koji su u životu dobivali kemoterapiju u kojoj je upotrebljen bleomicin jer je to lijek koji može oštetiti pluća, a ne preporuča se ni epileptičarima.

U svakom slučaju, barokomora može pomoći mnogima, ali prije odluke tko su pacijenti koji mogu udisati 100-postotni kisik pod tlakom treba obaviti pretrage i otkloniti moguće opasnosti. Poslije toga sve je “u rukama” samog pacijenta, odnosno njegova organizma koji će bolje ili lošije odgovoriti na “navalu” kisika.

Kisik i glazba

Liječenje u barokomori zahtjeva 40 do 60 ulaza u kontinuitetu, no točan broj ovisi o brzini oporavka. Pacijenti udišu kisik kroz masku, a dnevno liječenje traje oko sat i pol.

“Pacijeti u komoru ulaze bez kozmetike, a na sebi moraju imati pamučnu odjeću. Iz sigurnosnih razloga u komoru se ne smije ništa unostiti, čak niti novine ili časopis, a razlog su protupožarne mjere. Naime, tako čisti kisik podložan je zapaljenju. Terapija je bezbolna, a kisik nije neugodan jer nema nikakvog mirisa. Da bi smanjili dosadu pacijentima se pušta glazba, a mogu i međusobno komunicirati premda treba malo više napora da bi se razumjeli kroz masku. U barokomori u jedom tretmanu liječi se 11 osoba, a s njima ulazi i pratitelj. Ponekad je to liječnik, a ponekad medicinski tehničar”, objašnjava protokol barokomore dr. Franolić.