Naježite se kad slušate glazbu? Znači da je vaš mozak poseban

Jeste li se ikada naježili slušajući neku pjesmu? Ako da, moglo bi se reći da imate supermoć. I ne, ne govorimo ni o kakvoj magiji. Ako vam se to dogodilo dok ste bili u automobilu ili dok ste gledali kroz prozor svoje sobe sa slušalicama na ušima, znajte da niste jedini. Taj osjećaj trnaca koji prolazi leđima ima svoje ime i predstavlja moćan znak: znači da vaš mozak ima posebnu povezanost s emocijama. Ta se pojava naziva frisson, što je francuska riječ za trnce, a očituje se kao fizička reakcija na intenzivno emocionalno iskustvo, često povezano s glazbom. Poput nekog vala užitka koji prožme cijelo tijelo, poput "orgazma" kože koji rasplamsava emocije i budi uspomene.

Most između zvuka i osjećaja

Prema studiji objavljenoj u časopisu Social Cognitive and Affective Neuroscience, osoba koja osjeti takve trnce ima moždanu strukturu koja je bogatija vezama između područja koje obrađuje zvuk i onoga koje upravlja emocijama. Studiju je proveo znanstvenik Matthew Sachs sa Sveučilišta Wesleyan, s timom stručnjaka sa Sveučilišta Harvard i Wesleyan. Autori su odabrali 20 studenata između više od 200 kandidata. Desetoro od njih izjavilo je da osjeća trnce dok sluša omiljene pjesme, dok su ostali rekli da to ne doživljavaju. Svi su bili podvrgnuti testovima i DTI-u, naprednoj MR tehnici koja koristi difuziju molekula vode za procjenu strukture i organizacije bijele tvari u mozgu. Rezultat? Samo osobe koje su osjećale trnce slušajući glazbu imale su veću aktivnost i povezanost između slušne moždane kore, prednje inzularne kore (uključene u osjećaje) i srednje prefrontalne kore (koja obrađuje emotivnu vrijednost). Znanstveni zaključak je da osobe koje osjećaju trnce slušajući glazbu imaju više neuralnih vlakana koja povezuju zvuk i osjećaje. Prevedeno na romantičan jezik, to bi značilo da kod njih emocije i omiljena glazba govore istim jezikom.

Veza s pamćenjem?

Ono što iskustvo čini još intenzivnijim jest veza između glazbe i pamćenja. Ako je neka pjesma povezana s nekim značajnim trenutkom u životu, poput prve ljubavi, gubitka ili nekog posebnog putovanja, frisson se može pretvoriti u pravo "emotivno putovanje" u prošlost. Glazba, u tim slučajevima, djeluje poput emotivnog detonatora, koji je sposoban reaktivirati prošle senzacije s iznenađujućim intenzitetom. Ponekad čak može aktivirati reakciju nalik na "bori se ili bježi", što je klasičan mehanizam kojim tijelo reagira na stres. Samo jedan akord može prizvati u pamćenje neki zalazak sunca na ljetovanju, romantičan ples ili glas drage osobe koje više nema. A kad se te uspomene aktiviraju, stiže frisson, odnosno javljaju se trnci u tijelu. No, to ne mora biti samo urođen talent: može biti i nešto što se razvija s vremenom, možda zahvaljujući pažljivom, svjesnom i emotivnom slušanju glazbe.

I glasnoća je važna

Važnu ulogu nema samo emocionalni sadržaj, već i struktura i intenzitet glazbe. Komadi s krešendom, dramatičnim pauzama ili neočekivanim harmoničnim prijelazima mogu pojačati učinak trnaca. A glasnoća doprinosi povećanju neurološke aktivnosti, intenzivirajući fizički odgovor. Osjetiti trnce zbog neke pjesme nije samo reakcija tijela: to je glas duboke empatije, kreativnosti i emocionalne osjetljivosti. A to su karakteristike koje treba slaviti, a ne skrivati. Dakle, sljedeći put kad vam se dogodi da se naježite slušajući neku pjesmu, pojačajte zvuk: stvoreni ste da duboko osjećate stvari i budite ponosni zbog toga.