Kućna prašina može se činiti kao bezopasna smetnja, no stručnjaci upozoravaju da njene sićušne čestice koje lebde zrakom ili se talože ispod kauča mogu predstavljati opasnost za zdravlje. Prašina sadrži mrtve stanice kože, ostatke dlaka, grinje, vlakna iz odjeće i namještaja, plijesan i spore gljiva, alergene (poput peludi), bakterije, čestice tla unesene izvana, pa i mikroplastiku, no ozbiljnija prijetnja dolazi iz kemikalija. Znanstvenici su u istraživanju iz 2016. u kućnoj prašini pronašli visoke razine ftalata, fenola i protupožarnih retardanata, dok je istraživanje iz 2020. u uzorcima kućne prašine identificiralo čak 258 kemikalija. Među njima su se našli pesticidi, ali i perfluoroalkilne i polifluoroalkilne tvari (PFAS) koje zbog postojanosti u našim tijelima i okolišu nazivaju „vječnim kemikalijama”. Novo istraživanje, objavljeno u International Journal of Cancer, pokazalo je da su djeca koja su bila izložena mješavini osam PFAS-ova iz kućne prašine imala 60 posto veću vjerojatnost da će oboljeti od leukemije nego djeca s manjom izloženošću.
U grlo i želudac
Mnoge od kemikalija otkrivenih u kućnoj prašini utječu na rad našeg endokrinog sustava, što znači da zaustavljaju, imitiraju ili ometaju hormone, a to može ostaviti ozbiljne posljedice na zdravlje. Te kemikalije imaju za nas neugodnu sposobnost „slijepiti se” s kućnom prašinom te ondje i ostati, a budući da prašina dopire svuda, lako ćemo je udahnuti, progutati ili ćemo je apsorbirati kroz kožu i one će završiti u našim tijelima – naglasila je dr. Robin Dodson s Instituta Silent Spring.
Većina udahnute prašine odlazi u stražnji dio grla i u želudac gdje se probavlja. Kratkoročno, kemikalije iz nje mogu dovesti do iritacije dišnog sustava i izbijanja alergija ili astme. Dugoročno je pak izloženost nekim od endokrinih disruptora povezana s povećanim rizikom od reproduktivnih problema (poput endometrioze ili smanjene kvalitete sjemena), raznih oblika raka, pretilosti, dijabetesa tipa 2, problema sa štitnjačom, bolesti jetre i bubrega te neuroloških i razvojnih poremećaja, kao što je poremećaj pažnje. Mehanizmi djelovanja ovih kemikalija razlikuju se, no nešto im je zajedničko: ovisno o vremenu i dozi izloženosti mogu ometati endokrini sustav i time utjecati na razvoj ili funkcioniranje stanica i organa. Te promjene mogu povećati rizik od pojave poremećaja u razvoju i nastanka zdravstvenih problema.
Za koga su najopasnije
- Šteta od izloženosti kemikalijama iz prašine može ovisiti i o temeljnom zdravstvenom stanju i osobnoj osjetljivosti. Djeca su izloženija već zato što su manja, uz to često sjede na podu te rado stavljaju predmete i ruke u usta. Tijela i mozgovi još im se razvijaju, pa su i zbog toga posebno ranjiva – kaže dr. Dodson.
Potencijalno povećanom riziku izložene su i trudnice i nerođena djeca, jer neke od ovih kemikalija, posebice ftalati, mogu utjecati na razvoj fetusa u maternici, upozorila je Shanna Swan, reproduktivna epidemiologinja i profesorica medicine okoliša i klimatskih znanosti na Medicinskom fakultetu Icahn Mount Sinai. Starije i osobe s kroničnim bolestima, poput srčanih ili plućnih, također bi mogle biti osjetljivije na štetne učinke ovih kemikalija.
Kako smanjiti prašinu i ne raspršiti je
Neke kemikalije u kućnu prašinu dolaze izvana, no mnoge se oslobađaju s predmeta unutar naših zidova: s tepiha, namještaja, podnih obloga, zavjesa, zavjesa za tuš, elektroničkih uređaja, kao i iz osvježivača zraka, boja, proizvoda za čišćenje, proizvoda za osobnu njegu... Popis je dugačak.
- Koje god proizvode unijeli u dom, kemikalije koje sadrže ne ostaju u njima. Oslobađaju se i migriraju u prašinu u vašem domu - objašnjava Tasha Stoiber, znanstvenica u američkoj aktivističkoj skupini Environmental Working Group (Radna grupa za okoliš).
Jedno od najboljih oružja za borbu protiv kućne prašine je usisivač s visokoučinkovitim filtrom za zadržavanje sitnih čestice (HEPA), kaže dr. Dodson. Savjetuje da usisavate dom barem jednom tjedno i da svakako koristite posebne nastavke i četke kako biste došli do teško dostupnih mjesta, primjerice, ispod velikih jastuka na kauču, u kutovima sobe, pragovima kliznih vrata itd. Ne zaboravite redovito mijenjati filtar kako bi dobro funkcionirao.
Neki stručnjaci preporučuju i korištenje prijenosnih pročistača zraka s HEPA filtrom. Studija iz 2022. otkrila je da uporaba takvog pročistača značajno smanjuje broj čestica u zatvorenom prostoru. No, nisu svi pročistači zraka jednaki.
- Izbjegavajte pročistače zraka s ionizatorima ili generatorima ozona jer oslobađaju štetne kemikalije koje prašina može apsorbirati – upozorava Krystal Pollitt, izvanredna profesorica epidemiologije na Yale School of Public Health. - Imajte na umu i da upotreba određenih proizvoda za čišćenje može pridonositi toksičnosti, jer će kemikalije iz njih migrirati u zrak. Šamponi za tepihe, višenamjenska sredstva za čišćenje kućanstva, proizvodi za čišćenje prozora i drva, sredstva za uklanjanje mrlja i ona za dezinfekciju mogu sadržavati ometače endokrinog sustava ili druge štetne kemikalije, stoga bi bilo dobro razmisliti o biranju ekološki prihvatljivijih ili manje štetnih proizvoda.
Za brisanje prašine s površina najbolje je koristiti pamučnu ili krpu od mikrovlakana blago namočenu u vodu sa sapunom, vodu s octom ili vodu sa sodom bikarbonom, jer prašina se lakše prima za vlažnu nego za suhu krpu. Ako koristite sprej za namještaj, prvo poprskajte sredstvo za čišćenje na krpu ili spužvu, a ne izravno po namještaju, kako se prašina ne bi raspršila zrakom. Nemojte mesti podove, jer ćete uzburkati prašinu koja će tako stići i do vaših usta, nego za čišćenje koristite vlažnu krpu. Djeci obavezno perite ruke prije jela, a redovito im perite i igračke, posebno one koje završe na podu. Uklanjanje prašine iz doma je, naravno, nemoguće, ali ove strategije mogu pomoći u smanjenju njene količine, pa svaki korak koji poduzmete može napraviti razliku.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....