Mogu li mentalne bolesti biti prenosive? Istraživanje pruža zapanjujuće nove dokaze

Tinejdžeri među čijim razrednim kolegama ima slučajeva mentalnih bolesti imaju značajno veći rizik za psihijatrijsku dijagnozu kasnije u životu, pokazala je opsežna nova studija Sveučilišta u Helsinkiju, čak i kad se promotre psihičke anamneze roditelja i drugi faktori. Istraživanje pruža nove dokaze da adolescenti unutar određene mreže vršnjaka mogu jedni drugima "prenijeti" mentalne poremećaje poput depresije i anksioznosti, a rezultati su objavljeni online u JAMA Psychiatry.

Prethodna su istraživanja već upućivala na grupiranja simptoma poremećaja raspoloženja, poremećaja prehrane i drugih psihijatrijskih bolesti među društvenim mrežama adolescenata i odraslih. Većinom su to bile grupe koje su ljudi sami odabrali.

Rizik raste

U ovom su istraživanju korišteni podaci više od 700.000 učenika devetog razreda, podjednako mladića i djevojaka, rođenih između 1. siječnja 1985. i 31. prosinca 1997. Praćeni su do završetka studije 2019. godine, ili do pojave mentalne bolesti, odlaska iz zemlje ili smrti, prosječno jedanaest i pol godina.

Gotovo četvrtini učenika, njih oko 167.000, u tom je razdoblju dijagnosticiran mentalni poremećaj. Rizik da će kod onih koji su imali razrednog kolegu s mentalnom bolešću biti dijagnosticiran bilo koji mentalni poremećaj bio je viši tri posto tijekom cijelog razdoblja praćenja, a najviši - 13 posto - u prvoj godini praćenja. Ponovno je rastao u četvrtoj i petoj godini, pet posto u slučaju jednog suučenika s dijagnozom te deset posto ako je bilo više od jednog suučenika s dijagnozom. U svakom vremenskom okviru rizik je bio najizraženiji za poremećaje raspoloženja i prehrane te za anksiozne poremećaje. Pored toga, što je više bilo razrednih kolega s psihijatrijskom bolešću, to je veći bio rizik za kasniju mentalnu bolest.

Mehanizmi prijenosa

Znanstvenici su istraživali i moguće mehanizme "prijenosa" mentalnih poremećaja. Dio bi mogao biti rezultat povećane svjesnosti i osjetljivosti na dijagnozu i liječenje razrednog kolege, a pored toga, primjer iz razreda može ohrabriti ostale učenike koji osjećaju tegobe da potraže pomoć, što u suprotnom možda ne bi učinili. Nadalje, kažu autori, zamislivo je da "dugotrajna izloženost depresivnosti druge osobe može dovesti do postupnog razvoja simptoma depresije kroz dobro utvrđene neuralne mehanizme emocionalne zaraze". Rezultati nude moguće smjernice za liječenje, kao što je pružanje podrške unutar skupine koje se pokazalo korisnim u liječenju odraslih, no manje se koristi kod adolescenata.