Manje od 20% onih koji imaju neki seksualni problem potraži pomoć stručnjaka. Većina se oslanja na vlastite snage, traži pomoć preko interneta, traga za rješenjima, traži pomoć šarlatana i nedokazanih tretmana.
Različiti su čimbenici
Pomoć stručnjaka ne traže, kako se opravdavaju, smatrajući da će liječniku biti neugodno, da liječnik nema vremena ili da zapravo nema lijeka za te probleme. Ljudi malo znaju o tome kako se može pomoći u slučaju seksualnih problema i većina je samo čula za jedan jedini lijek koji je registriran za erektilnu disfunkciju, a često ne znaju da postoje i druge mogućnosti liječenja i lijekovi za druge seksualne probleme. Najčešći seksualni problemi kod muškaraca su prijevremena ejakulacija, erektilna disfunkcija, smanjena seksualna želja i odgođena ejakulacija. Ostali problemi (npr. različite parafilije, anorgazmija, anejakulacija, seksualna ovisnost) mnogo su rjeđi.
Većina muškaraca koji traže pomoć liječnika dolazi zbog erektilne disfunkcije. Postoji više razloga za to. Jedan od njih je to što većina muškaraca zna samo za mogućnosti liječenja erektilne disfunkcije.
Drugi je to što erektilna disfunkcija onemogućava seksualni odnos (dok npr. netko tko ima prijevremenu ejakulaciju i dalje može imati seksualni odnos, orgazam te može imati djecu). Konačno, erektilna disfunkcija veći je udarac na muževnost nego drugi problemi. Što muškarac može očekivati kad se javi liječniku zbog nekog seksualnog problema? Prvo, može očekivati mnogo pitanja. Katkad se muškarci iznenade što ih ne pita samo o seksu nego i o njihovu zdravstvenom stanju, raspoloženju, odnosu s partnerima, komunikaciji u vezi. Na seksualnost utječu brojni čimbenici pa je važno sve procijeniti kad se javi neki problem. To nazivamo biopsihosocijalnim pristupom. Naime, različiti biološki čimbenici mogu ometati seksualno funkcioniranje. Tako manjak testosterona, problemi s krvnim žilama, oštećenja živaca ili kralježnične moždine ili pak šećerna bolest mogu uzrokovati seksualne probleme. I brojni lijekovi (antihipertenzivi, antidepresivi, antipsihotici, antacidi itd.) mogu dovesti do seksualnih teškoća. S druge strane, različiti psihološki momenti kao što su anksioznost, depresivnost i kronični stres također utječu na seksualno funkcioniranje.
Naš odnos s partnerom/icom, način na koji komuniciramo o seksu, ali i o drugim stvarima u životu, naši stavovi o seksualnosti (npr. krivnja, sram ili pak osjećaj zadovoljstva, želja za istraživanjem) mogu obojiti naš seksualni život. Zato je važno u razgovoru se dotaknuti svih ovih tema. Nadalje, seksolog ili seksualni terapeut htjet će doznati postoji li problem oduvijek ili se pojavio u nekom trenutku (neki problemi češće su oduvijek, npr. prijevremena ejakulacija, a drugi se češće javljaju nakon razdoblja urednog seksualnog funkcioniranja, npr. erektilna disfunkcija). Važno je razlučiti i javlja li se seksualni problem u svim situacijama (tj. sa svim partnerima/icama, u svim vrstama seksualnih aktivnosti) ili samo u određenim, specifičnim okolnostima (npr. s jednom se partnericom javlja, a s drugom se ne javlja; ili se problem može javljati u vaginalnom seksualnom odnosu, a u oralnom se ne javlja).
Razgovor pa dodatne pretrage
Jako je dobro ako muškarac dođe na pregled sa svojim partnerom/ icom. Naime, s jedne strane partner/ ica može dati malo drugačiji uvid u cijelu situaciju (jer obično na muškarčev problem gleda iz druge perspektive te ima druga objašnjenja ovog problema i druge strahove). S druge strane, odmah se mogu zajedno uključiti u terapiju. Terapija je, naime, uspješnija kad je partnerska nego kad je individualna. Nakon razgovora katkad će biti potrebno provesti dodatne pretrage (npr. laboratorijske, tzv. krvne pretrage, doppler ultrazvuk krvnih žila).
Nakon postavljanja dijagnoze počinje terapija, koja može uključivati različite aspekte liječenja. Uvijek je važna edukacija o problemu i promjena stila života (u nekim slučajevima važna je fizička aktivnost, u nekima je važnije smanjivati stres i anksioznost).
Liječenje se može provoditi određenim lijekovima, pomagalima i psihoterapijom. U seksualnoj terapiji često koristimo i određene igrice ili zadatke koji se rade kod kuće (npr. igrice istraživanja dodira ili istraživanja seksualnosti, igrice komunikacije i razgovora, igrice istraživanja mašte ili stimulacije). Obično se na sljedećoj seansi razgovara o tim igricama. Jedno je od čestih pitanja i koliko traje terapija. Katkad će za pomoć biti dovoljna samo jedna seansa (npr. kad osoba zapravo i nema neki pravi seksualni poremećaj, već ima neku nedoumicu ili pogrešnu pretpostavku ili očekivanje o seksualnosti), a katkad će biti potrebni i deseci seansi (npr. kad su u podlozi određeni psihološki problemi ili duboko ukorijenjeni problemi slike o sebi, slike o tijelu ili problemi u dijadnim odnosima s partnerom). No, u prosjeku uobičajena seksualna terapija traje desetak seansi.
Prijevremena ejakulacija jedan je od najlakše rješivih problema.
SEKSUALNI PROBLEMI
1. Prijevremena ejakulacija
Prijevremena ejakulacija najčešći je seksualni problem kod muškaraca i ima ga čak do 20% muškaraca. Definira se kao ejakulacija vrlo brzo nakon penetracije (obično unutar minute od penetracije, premda je moguće ejakulirati i prije penetracije) i muškarac nema kontrolu nad ejakulacijom, tj. čini mu se da je ona nastupila iznenada, odjednom, nije imao osjećaj da će se dogoditi. Prijevremena ejakulacija obično je prisutna od početka seksualne aktivnosti,tj. od mladosti, i ne mijenja se s dobi. Obično se pogoršava u stanjima pojačanog stresa ili anksioznosti (npr. u novoj vezi, kad postoje i neki drugi problemi u životu, nakon dulje apstinencije od seksa). Uobičajeni postupci kojima muškarci sami pribjegavaju (npr. razmišljanje o nečem neseksualnom tijekom odnosa) najčešće nemaju nikakva učinka. S druge strane, neke druge tehnike (npr. masturbacija prije odnosa kako bi odnos dulje trajao) pokazale su se uspješnima.
Skrivanje problema od partnerice obično samo pogorša situaciju jer zbog prikrivanja rastu napetost i anksioznost. Otvoreni razgovor s partnericom može umanjiti anksioznost, no kod prave prijevremene ejakulacije najčešće neće riješiti problem.
Postoje brojne mogućnosti rješavanja prijevremene ejakulacije. Određeni položaj u seksu može povećati ili smanjiti osjećaj kontrole (najčešće položaj žene gore produžuje ejakulaciju). Postoje kondomi s anestetikom kojima se može odgoditi ejakulacija. Postoje i određene tehnike koje se mogu naučiti tijekom seksualne terapije, a cilj im je povećanje kontrole nad ejakulacijom (ove tehnike sastoje se u uvježbavanju praćenja stupnja uzbuđenja i blizine ejakulacije).
Od farmakoloških postupaka moguće je liječenje određenim lijekovima (postoji nekoliko skupina lijekova koji mogu odgoditi ejakulaciju, od kojih se neki uzimaju po potrebi, tj. prije seksualnog odnosa, a neki redovito, svakodnevno te muškarac može imati odnos neplanirano) ili kremama i sprejevima koji djeluju lokalno, tj. umanjuju osjet i omogućuju odgađanje ejakulacije. Većina muškaraca s ovim problemom iskreno se iznenadi kad im se pojasni da je prijevremena ejakulacija jedan od najlakše rješivih problema.
2. Erektilna disfunkcija
Erektilna disfunkcija najčešći je problem zbog kojeg muškarci traže pomoć, a javlja se to češće što su muškarci stariji. U mlađim dobnim skupinama erektilna je disfunkcija rijedak problem (oko 4% muškaraca mlađih od 40 godina), dok je u starijim skupinama izrazito čest. Uzroci mogu biti brojni, od različitih bolesti (npr. šećerna bolest), ozljeda (npr. kralježnične moždine), lijekova (npr. antihipertenzivi) do psiholoških čimbenika (npr. strah od neuspjeha u seksu, nesigurna slika o vlastitom tijelu) i nerealnih očekivanja (tzv. seksualnih mitova, npr. da muškarac mora uvijek i u svakoj situaciji biti spreman za seks ili da pravi muškarac treba imati erekciju čim vidi zgodnu ženu).
Jednom kad se pojavi problem s erekcijom, muškarac može ući u začarani krug te se ovaj problem održava zbog straha da će se ponoviti, tj. muškarac ulazi u seksualni odnos sa strahom da će ponovno izgubiti erekciju, zatim umjesto da uživa u dodirima, stimulaciji, pogledu itd., on prati koliki mu je stupanj erekcije.
S obzirom na to da je stimulacija manja nego inače jer je on usmjeren na erekciju, a ne na ugodu, erekcija se gubi, a njegov se strah pojačava. Sljedeći put ponovno ista priča. Mogućnosti liječenja erektilne disfunkcije su brojne. Određene životne navike mogu poboljšati erektilnu funkciju: fizička aktivnost, prestanak pušenja, prestanak pijenja alkohola, smanjenje prekomjerne tjelesne težine. U obzir dolaze lijekovi, tzv. inhibitori fosfodiesteraze tipa 5, koji se primjenjuju po potrebi, prije odnosa. Provodi se i psihoseksualna terapija s partnericom koja je usmjerena na smanjivanje straha i anksioznosti od gubitka erekcije te na adekvatnu stimulaciju.
Postoji i mogućnost liječenja injekcijama koje se daju u penis ili gelom koji se primjenjuje lokalno u mokraćnu cijev. Katkad mogu pomoći neke seksualne igračke (vibratori, penoskrotalni prstenovi). U težim slučajevima, koji obično imaju neki fizički uzrok, moguća je ugradnja penisne proteze ili primjena penisnih pumpi.
3. Odgođena ejakulacija
Odgođena ejakulacija je stanje kod kojeg muškarac unatoč adekvatnoj stimulaciji vrlo teško ili nikako ne može postići ejakulaciju. Neki muškarci mogu ejakulirati u masturbaciji, ali ne i u odnosu. Uzroci mogu biti brojni i različiti (npr. primjena antidepresiva, vrlo specifičan način masturbacije pa se u odnosu ne može postići ista vrsta stimulacije). Odgođena ejakulacija nešto je češća u starijih muškaraca, a posebno se često javlja nakon operacija ili bolesti prostate. U liječenju se može koristiti seksualna terapija, seksualne igračke (npr. vibratori), u nekim slučajevima mogu pomoći i neki lijekovi, a postoje i elektrostimulatori i vibrostimulatori za postizanje ejakulacije.
4. Smanjena seksualna želja
Smanjena seksualna želja poremećaj je kod kojeg muškarac više nema volje, interesa ili želje za seksualnu aktivnost. Uzroci ovog problema mogu biti različiti (npr. bolesti štitnjače, velik pritisak na poslu, kontinuirani nerazriješeni odnosi s partnericom, potreba da se zatrudni kod neplodnih parova).
U liječenju koristimo različite tehnike seksualne terapije (npr. vođena maštanja, istraživanje vlastite i partnerove/ičine seksualnosti, vježbe komunikacije). Katkad je potrebna individualna psihoterapija, a katkad učinkovitija partnerska terapija.