Kada se dijete vrati iz škole uplakanih očiju s rečenicom poput ‘Nitko se u razredu više ne želi družiti sa mnom!‘, malo je vjerojatno da nećete reagirati na to što ste upravo čuli. Problemi u prijateljstvima izazivaju snažne emocije, ne samo kod djece, već i kod nas odraslih. Stoga je prirodno poželjeti odmah nešto učiniti: poslati poruku učiteljici, nazvati drugog roditelja ili utješiti dijete riječima da će sutra sigurno biti bolje. No, prema riječima dr. Becky Kennedy, kliničke psihologinje čije savjete na Instagramu prati više od tri milijuna pretplatnika, uloga roditelja nije rješavanje svake teške situacije, nego podržavanje djeteta dok kroz nju prolazi. Izazovi u prijateljstvima nisu prepreke koje treba izbjegavati, ističe ona, već emocionalne učionice u kojima djeca uče empatiju, otpornost i komunikaciju.
Podrška umjesto rješenja
Kada se dijete suoči s izazovima među vršnjacima, isključivanjem, zadirkivanjem ili svakodnevnim nesuglasicama, ono zapravo ne traži savjet, nego povezanost i to je uloga roditelja.
Dr. Kennedy za to koristi metaforu ‘klupe osjećaja‘.
- Zamislite svoje dijete kako sjedi na klupi tuge ili odbacivanja. Umjesto da ga povučete s te klupe brzim rješenjima poput ‘Nađi si nove prijatelje!‘, sjednite kraj njega. Slušajte, potvrdite njegove osjećaje i pokažite mu da nije samo - kaže.
Upravo tu počinje emocionalni rast. Kada djetetu ponudite prisutnost umjesto rješenja, ono uči da su teški osjećaji podnošljivi i da u njima nije samo.
Pet čestih izazova u dječjim prijateljstvima (i što iz njih mogu naučiti)
1. Osjećaj isključenosti
Isključenost boli, osobito kod djece koja čeznu za pripadanjem. No, to ne mora uvijek značiti da postoji ozbiljan problem. Ponekad je riječ samo o lošem danu. Bez obzira na situaciju, ističe Kennedy, najvažnije je da dijete osjeti da ga vidite i razumijete. Drugim riječima, povezanost kod kuće pomaže ublažiti bol nepovezanosti u školi.
2. Odbacivanje drugih
Ako dijete kaže: ‘Ne želim se više igrati s njom,‘ lako je zabrinuti se. No, granice i preferencije su prirodne. Važno je pomoći djetetu da izrazi svoje osjećaje na ljubazan način i razumije kako njegovo ponašanje utječe na druge.
3. Pretjerana navezanost
Neka djeca se snažno vežu za jednog prijatelja ili teško ulaze u nove grupe. Takva ponašanja često proizlaze iz potrebe za sigurnošću i pripadanjem.
- Umjesto da to označite kao ‘ovisnost‘, usmjerite se na jačanje djetetova samopouzdanja i povjerenja u vlastite socijalne sposobnosti - sugerira Kennedy.
4. Kada je dijete žrtva vršnjačkog nasilja
Zlostavljanje može imati različite oblike - od suptilnog isključivanja do otvorenog vrijeđanja. Svaka situacija zahtijeva pozornost i plan za sigurnost, međutim, prvi korak uvijek je emocionalna podrška.
- Dijete mora znati da mu vjerujete i da nije samo - kaže klinička psihologinja.
5. Kada dijete pokazuje neprimjereno ponašanje prema drugima
Ako primijetite da se vaše dijete ponaša nepristojno ili grubo prema drugima, vrlo vjerojatno osjećate dozu nelagode. No, kako ističe dr. Kennedy, ‘dobro‘ dijete koje ima težak trenutak nije loše dijete. Takvo ponašanje često proizlazi iz nesigurnosti ili neizraženih emocija. To su prilike da bolje razumijete što se događa ispod površine, a ne da dijete osudite.
Kako pomoći djetetu da izgradi otpornost u prijateljstvima? Ova klinička psihologinja nudi tri konkretna rješenja:
1. Prisjetite se vlastitog djetinjstva
Kada vam dijete ispriča bolno iskustvo, to može probuditi vaše vlastite uspomene. Prije nego što reagirate, zastanite i zapitajte se: ‘Je li ovo moje ili njegovo?‘ Ta svjesnost pomaže da reagirate smireno i s razumijevanjem.
2. Normalizirajte složenost prijateljstava
Dječja prijateljstva su promjenjiva. Djeca mogu biti najbolji prijatelji jedan dan, a sljedeći dan jedva razgovarati. Umjesto da se toga bojite, promatrajte te promjene kao prilike za učenje fleksibilnosti, empatije i zdravih granica. Otpornost se gradi kroz cijeli spektar iskustava, ne samo kroz ona laka.
3. Povežite se s djetetom
Kada vam se dijete povjeri, pokušajte odoljeti porivu da odmah ponudite rješenje. Započnite s empatijom.
Možete reći:
- ‘To zvuči stvarno teško.‘
- ‘Drago mi je što si mi to rekao/la.‘
- ‘Ispričaj mi više o tome.‘
Ove jednostavne rečenice stvaraju osjećaj sigurnosti i temelj su djetetova samopouzdanja u odnosima.
Ne morate kroz to prolaziti sami
Roditeljstvo u svijetu dječjih prijateljstava može biti izazovno. No, ne morate sve znati niti prolaziti kroz to sami, već pronaći stručnu osobu ili grupu koja će vam u tome pomoći. Prijateljstvo nije samo prostor u kojem djeca uče o drugima, nego je, ističe ova stručnjakinja, prostor u kojem uče puno toga o sebi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....